XAOZEN III

" Tražeći Nur "

Mračna soba,
Na stolici složena garderoba,
Za van.

A tebi se ne da,
Iz kreveta ,
Duša neće da napusti stan.

Previše u sebe sklupćan
Bez predstave,
Jel' noć ili dan .

Prašina pada na knjige
Prekriva sve police,
Zavlači se duboko,
Više se ne vide ni korice .

Svaki čošak sobe je promjenio
Tamo gdje nije ni pauk.
Totalno od svega zanijemio
Odavno ne ispušta ni muk.

U glavi mu se manta,
Pogled što hvata,
Samo Blur.

Tu kroz roletne promatra
Snop svijetla,
Što zove se Nur.

Pruža ruke prema njemu,
Da zagrli ga kao da mu je drug.
Svijetlo mu prođe kroz dušu
Ipak nije uzalud...

*I konačno sve vidiš jasnije.
Konačno slike imaju boje.
Sve zvukove čuješ glasnije.
Drugačije se dani kroje.... A ja samo kad od svega težak sam... Na koljena padnem Tebi. I kao da poslije lakše mi bude... Kao da mogu zagrliti svemir.*