Ako ste zaljubljenik u knjige i ako tu svoju ljubav glasno i jasno ističete, onda ćete najvjerovatnije biti okarakterisani kao štreber ili dosadnjaković. Ljudi većinom sve knjige stavljaju u isti koš pa ako čitate neki roman ili beletristiku, njima će to biti potpuno isto kao da čitate stručno štivo.

Djeca u školi imaju obavezu da čitaju lektiru, ali oni to smatraju prilično dosadnim i napornim. Zapravo, navikli su da sve informacije dobijaju uz pomoć interneta pa im čitanje neke Ježeve kućice ili Pinokia djeluje kao gubljenje vremena. Nažalost, mnogi učenici ne analiziraju sami lektire kao što bi trebali već cijeli sadržaj knjige nađu na internetu pa to iskoriste u obavljanju školskog zadatka.

Ovo zvuči zaista tužno, ali je istinito. Još tužnija činjenica je to što predmetni nastavnici ne čine ništa kako bi zainteresovali djecu i stvorili im ljubav prema čitanju već ih puštaju da fabulu knjige ili likove, pa čak i pouku prepričavaju uz pomoć interneta.

I tako, djeca rastu i jedva čekaju da se riješe "dosadnih i nametnutih" lektira i da više nikada dobrovoljno ne otvore nikakvu knjigu. Za posljedicu dobijamo odrasle osobe koje ne mogu bez većeg napora sastaviti proširenu rečenicu, koje imaju ograničen vokabular i poglede na svijet...

Naravno, trebamo biti realni i priznati da neke knjige zaista jesu skupe i da ne mogu svi sebi priuštiti da svaki mjesec kupuju knjigu od 30KM ili čak skuplju, ali za svaki problem postoji rješenje. Naime, u skoro svakom gradu postoji Gradska Biblioteka čija se članarina plaća jednom godišnje. Članarina ne košta više od 15 ili 20KM, a članovi Biblioteke mogu tokom cijele godine uživati u raznim žanrovima knjiga. Ako obratimo pažnju na naše troškove, shvatit ćemo da bismo taj isti novac vjerovatno nekada potrošili na nepotrebne stvari, a čitanje je itekako prijeko potrebno.

Bitno je istaći da je nekim ljudima jednostavno mrsko čitati knjige pa kada i odluče da nešto pročitaju, oni pronađu knjigu u online formi i tako je čitaju. Ovo je prvenstveno jako štetno za vid, a i gubi se čar čitanja. Poenta druženja sa knjigom jeste da Vas odvede u neki novi svijet mašte, daleko od računara i mobitela koje koristimo svakodnevno. Uz knjigu se ustvari trebamo odmoriti od konstantnog gledanja u ekran.

Ovaj problem ravnodušnosti prema knjizi je potrebno rješavati još u djetinjstvu. Umjesto sa mobitelom, djeca se trebaju družiti sa slikovnicama, čitati bajke i basne. Djecu treba učiti da maštaju i vizualiziraju te kod njih potaknuti kritičko razmišljanje nakon svake pročitane priče. Samo tako možemo djeci stvoriti ljubav prema čitanju koju će oni njegovati tokom cijelog svog života.

Iako se cijeli svijet modernizuje i tehnološki napreduje, nemojmo dozvoliti da pisana riječ padne u zaborav. Svakodnevno smo bombardovani nepotrebnim informacijama koje ne možemo prestati čitati i koje jednostavno upijamo, a ne možemo odvojiti makar 30 minuta dnevno za čitanje nekoliko stranica omiljene knjige.

Nemojmo dozvoliti da se te loše navike nastavljaju već usmjerimo svoju pažnju samo na ono što je korisno, a knjige su i više nego korisne za nas!