Ne želim biti lažno skromna i zbog toga ću odmah napisati da bi svijet bio puno bolje mjesto da sam ja neko. Kao društvo smo izgubili svoju svrhu. Sve životne vrijednosti su nam se srozale na samo dno i pitanje je vremena kada ćemo se izgubiti u svemu tome.

Izgubit ćemo sebe tražeći ideale i savršenstvo koje ne postoji!

Danas nam se plasira lažan sjaj koji nam “maže oči”. Kad bih ja bila neko, ukinula bih koncept savršenstva i lažnog morala. Prije svega, različitosti bi bile nešto najvrijednije na svijetu i poštovale bi se. Različitosti su često jedan od glavnih okidača mržnje, a potom i ratova. Ako bismo napokon shvatili ljepotu koju pruža različitost, sigurna sam da ratova ne bi bilo. Da li ovim primjerom možemo shvatiti koliko smo se srozali i skoro uništili svoje vrijednosti?

Najvažnija promjena bi bila ukidanje nesreće. Djeca nikada ne bi živjela u ratu, strahu, gladi niti bi bila zlostavljana. Ljudima bih omogućila da putuju i upoznaju druge kulture te da budu krojači svoje sreće. Dozvolila bih svima da izađu iz okova kojima ih zatvara današnji svijet. Mladi bi spoznali koliko su potrebni ovoj planeti i depresija bi izgubila na značenju.

Kad bih ja bila neko ne bih gledala na ljude kao na ovce niti ih tjerala da slijepo slijede moja uvjerenja, kao što danas rade “lideri”. Da se razumijemo, život ne bi bio idealan, ali bi bio bolji nego što je sada. Ljudi bi morali raditi i mučiti se da postignu nešto, ali bi bili sretni, jer bi radili ono što žele i vole. Pritisak zajednice bi bio iskorijenjen.

Koliko god su nam vrijednosti srozane ja vjerujem da nije sve izgubljeno. Vjerujem da možemo postići nešto samo ako budemo svjesni gluposti koje nam plasiraju.

Sigurna sam da bih svijet učinila boljim, ali ko bi me slušao kada većini odgovara diktatorski režim, neravnopravnost te mržnja?

Foto Kuow.org