Orhideje i kaktus

TOM: Vidi šta sam ti kupio.
BECKY: Šta?
TOM: Orhideje.
BECKY: Hvala ti. Je l' u cvjećari kod George-a?
TOM: Aha. Stigle su mu nove jutros. Taman je saksija veličine da možeš da je staviš na svoj pisaći sto.
BECKY: Kupila sam kaktus za svoj pisaći sto. I ja sam jutros bila kod George-a.
TOM: Kako smo se tako mimoišli? Becky... Šta će ti kaktus? Bodljikav je. Ružan. Ne miriše. Ti si lijepa žena, Becky. I treba neki ženstveni i lijepi cvijet.

Dragi Tom,

Upravo sam prosula kafu po svojim bilješkama na papiru za sljedeće poglavlje knjige. Malo kafe mi je otišlo i na tastaturu laptopa. Kap je prekrila slova Y i X.

Ne može da mi promakne da si za devet godina naše veze zaboravio da mi je kaktus omiljena biljka. Svakih mjesec dana mi doneseš po jednu vrstu orhideja. Danas si donio Cattleyu. Zovu je kraljica među orhidejama. Debelih, kožastih, ljubičastih listova. Mirišu na vanilu. Ili ljiljan.

Mislim da ne volim više ukus vanile. Mislim da sam ga prestala voljeti prije nekoliko mjeseci.

Možda si previše zauzet da bi primjetio ili ti jednostavno ne privlači dovoljno pažnje, ali ne jedem više onaj keks sa vanilom, koji smo dugo godina jeli zajedno uz kafu ujutru. Da zasladimo. Sad ga samo ti jedeš.

I skrolaš telefonom.

Neke žene bi mi poručile da budem pametna. I zahvalna.

Šta ćeš bolje? Kupuje ti cvijeće svako mjesec dana. Neke od nas cvijeta nisu vidjele godinama.

Negdje sam pročitala. Podsjećamo sebe na to koliko trebamo biti zahvalni, da se ne bismo morali zapitati koliko smo zapravo sretni.

Jesam li ja žena, ako sam zahvalna ili ako sam sretna?

Bi li me učinilo boljom ženom, da budem malo zahvalnija na tvojim orhidejama?

Kad sam obrisala kap kafe s tastature laptopa, ostala je mrlja na slovima Y i X.

Posljednje poglavlje knjige

TOM: Ovih dana ne dižeš nos iz tih tvojih papira i laptopa.
BECKY: Privodim poglavlje kraju.
TOM: Je li posljednje poglavlje knjige?
BECKY: Nisam još odlučila.

Dragi Tom,

Nisam još odlučila.

Prođu mi neki trnci vratom. Dlake na vratu i rukama mi se naježe. Sreća, ti si dovoljno daleko da ne vidiš tu reakciju.

Svaka knjiga koju sam dosad napisala i objavila je imala neki neočekivani kraj.

Možda će me neko nazvati lijenim piscem, ali ja volim da iznenadim i publiku i sebe. Za mene je najbolji kraj, onaj koji se ne podudara sa pretpostavkama s početka pisanja kako bi taj kraj mogao izgledati.

Da li ga ona voli? Ili je s njim samo zato što se boji velike životne promjene?

Hoće li ona iznajmiti drugi stan ili će pokušati da se s njim mirno dogovori da živi u ovom stanu i nakon što prekinu?

Šta ako on bude htio da živi u ovom stanu? Ima pravo na to. Kupili su taj stan zajedno. I plaćali pola-pola.

Šta ako zajednički prijatelji pređu na njegovu stranu? I ona bude prinuđena tražiti novo društvo. Voljela bi da preskoči onu Koja ti je omiljena boja i imaš li brata ili sestru fazu? i odmah da pređe na svoje traume iz djetinjstva.

Šta ako, nakon nekoliko mjeseci ili godina, na oltaru s drugim muškarcem, bude shvatila da joj je još uvijek stalo do njega?

Bože, da joj da pati za njim sada, ali ne i na oltaru s drugim muškarcem.

Najbolji kraj je onaj koji odstupa od svakog očekivanja i pretpostavke na početku pisanja o tome kako bi taj kraj trebao izgledati.

Keks od vanile

TOM: Kako volim ovaj keks.
BECKY: I ja.
TOM: Kako volim vjenčanja.
BECKY: I ja.

Dragi Tom,

Ne jedem više keks od vanile.

Gledam kako ti mrvice keksa, koji se kruni, padaju na pantalone i sako.

Mahinalno prelaziš rukom preko satena i otresaš mrvice keksa na pod ispod stolice i stola.

Za ovih devet godina veze, kako to da nisi shvatio da ne volim kad tako nesmotreno otreseš s krila mrve hrane? I onda te mrve, nekim neobičnim slučajem ili zbog svoje lijenosti, zaboraviš pokupiti i očistiti pod.

Posljednjih nekoliko mjeseci, bilo mi je lakše ostati nakon doručka, sageti se i sama pokupiti mrvice s poda.

Trebam biti zahvalna orhidejama, zar ne?

Neke žene nisu vidjele cvijeće godinama.

Promakla mi je jedna mrvica.

Kako je nisam ranije vidjela?

Skupili su se mravi oko nje kad smo došli s vjenčanja.

Kako to nisam ranije shvatila?

Devet godina je cijeli jedan život. Jesi li sigurna da želiš da odbaciš cijeli jedan život?

Na vjenčanju

TOM: Kako je lijepa Zack-ova mlada.
BECKY: Kako je sretna.
TOM: Ja sam mu pomogao da izabere odijelo.
BECKY: Bože, daj mi da žalim za njim sada, ali ne i za oltarom jednog dana.
TOM: Šta si rekla? Nisam čuo.
BECKY: Ništa, ništa. Zack-u baš dobro stoji odijelo.
TOM: Znam. Ja sam mu pomogao da ga izabere.

Dragi Tom,

Zack-u baš dobro stoji odijelo. Ponosna sam na tebe što si mu pomogao da ga izabere.

Nalazim se na prekretnici.

Je li ovo posljednje poglavlje?

Šta bi lik u mojoj knjizi trebao da izabere? Da bude sretan ili zahvalan.

Moja majka je uvijek govorila da je zahvalnost put do sreće. Šta ako ipak to dvoje mogu da egzistiraju jedno bez drugoga?

Ostala ti je mrvica keksa na kragni. Kako je dospjela tu?

Brišem ti mrvicu s kragne. Da izbjegnem da mi pričaš kasnije kako se mrvica vidi na fotografiji. I da izbjegnem poglede starijih žena i naših zajedničkih prijatelja, punih pitanja.

- Kad ćete se vi vjenčati? Devet godina ste zajedno?
- Ne znam. Nije me još zaprosio.

Iz koje države je ona crvena zastavica na autu jednog od svatova?

Devet godina je cijeli jedan život. Jesi li zaista spremna da odbaciš cijeli jedan život?

Mislim da ga ne vidim sa mnom za oltarom.

Kod George-a

TOM: Kako smo se tako mimoišli? Kad si ti bila u cvjećari kod George-a?
BECKY: Rano ujutru. Ne sjećam se tačno koliko je bilo sati.
TOM: Znaš, mogla bi da razmisliš da ipak moja orhideja bude na tvom pisaćem stolu.
BECKY: Neka mi mog kaktusa.

Dragi Tom,

Molim te, ostavi moj kaktus na miru!

Malo sam nervozna danas, jer sam juče, uprkos vještom skrivanju pogleda i zaranjanju glave nasmijanog lica u tvoj sako, na Zack-ovom vjenčanju, dobila bezbroj onih pitanja kojih sam se najviše bojala.

Kad ćete se vi vjenčati?

Ne znam. Možda ovo treba biti posljednje poglavlje.

Vidjela sam koliko su Zack i njegova mlada sretni. Kako je drži oko struka. Kako je čuva. Mora da se osjeća mnogo sigurno s njim. Kosa joj je duga i puna valova.

Moja kosa je kratka, tanka, raštrkana svuda po mom licu i naočarama za vid, i plava. Ne izgleda prirodno. Vidi se da sam radila blanš.

Čula sam nešto jako lijepo nedavno.

Ženi se po kosi vidi koliko joj je duša sretna.

Po kosi. Ne po osmijehu.

Kosa žene koja se osjeća voljeno i sigurno sa svojim muškarcem je duga i valovita.

On voli nju, ona voli sebe. I takva, dobra je i njemu i sebi.

Sretna, ne zahvalna i pristojna.

Možda da sam ranije primjetila onu mrvicu koja se zagubila iza kuhinjskih vrata, ne bi se toliko mrava nakupilo na njoj. Imamo invaziju mrava u stanu.

I ne, dragi Tom, nismo se mimoišli u cvjećari kod George-a.

Vidjela sam te spolja kako kupuješ orhideje.

Čekala sam da izađeš iz cvjećare i zađeš iza ćoška, da onda ja uđem.

Posljednja večera

TOM: Nešto si ćutljiva večeras.
BECKY: Ne priča mi se. Umorna sam od vjenčanja.
TOM: Pa, nismo uopšte puno plesali.
BECKY: Ne mogu više, Tom.

Dragi Tom,

Pogledao si me, s druge strane stola, kao da si znao.

Nekoliko mrava je gmizalo po pločicama kuhinje, čekajući da nam neka mrvica hrane nesmotreno padne na pod.

Ne traje ovo samo posljednjih nekoliko mjeseci i nije ovo samo moj hir, kako si ga ti nazvao.

Bojim se šta će biti kad prekinemo, ali postalo je neizdrživo.

Sve ovo pretpostavljanje i nagađanje kraja.

Možda je ovo i sretan kraj.

Dragi Tom, hoću da pustim kosu. Hoću da moja kosa bude duga i valovita.

Hoću da sam voljena i sigurna. I da mi ljubav nije samo navika i strah od promjene.

Moram priznati, ovim krajem nisam iznenadila samu sebe. Znala sam da će biti ovakav, unazad godinu dana.

Pitao si me, zašto sam ga onda prolongirala? Rekao si, da je ovo ne fer prema tebi i da mi nisi uradio ništa nažao.

Ali ja ne želim da budem samo zahvalna i pristojna. Hoću da budem i sretna.

Hoću nekoga ko će voljeti bodlje mojih kaktusa. Ti bi se uvijek bunio da te previše bodu.

Ti zaslužuješ nekoga ko voli orhideje i vanilu.

Gledala sam svoju mamu, maminu sestru, maminu mamu i sve mame oko sebe. Nijedna od njih nije dobila cvijeće godinama. Svaka je izabrala sigurnost i zahvalnost.

Ali, kakva je to sigurnost, ako se ne osjećam sigurna da me osoba voli onako kako bih ja željela da me voli?

Dragi Tom, mislim da je ovo posljednje poglavlje.

Hoću da odmorim malo svoj laptop za pisanje i bilješke.

Ljubav je... Ljubav je... Bila stvarna, čak i ako ne ostaje.