Na svjetskom platou umjetnika mnogi su zauzeli značajna mjesta i istakli se do te mjere da su zavrijedili status globalnih fenomena. U muzici je taj status steklo nekoliko ličnosti, ali svi vjerovatno i u šali spominju Beethovena ili Mocarta. Na području slikarstva to bi bio neprikosnoveni Picasso. No, govoreći o poeziji, jedna se ličnost posebno izdvaja među ostalima, a to je Hafiz Širazi.

Njegovi životni podaci nam ne žele mnogo toga otkrivati. Njegovo puno ime jeste Mohammad Šemsuddin. Poznato je da je rođen dvadesetih godina 14. stoljeća ali nam tačna godina nije poznata. Rođen je u Širazu, što nam sugeriše i u Divanu, kome iskazuje veliku ljubav i poštovanje. Otac mu je umro dok je bio mlad te je bio prinuđen od rane dobi da sebi obezbijedi za život.

Tadašnje prilike koje su vladale Širazom omogućile su Hafizu obrazovanje iz raznolikih oblasti. Pored toga što je bio hafiz Kur'ana (na osnovu čega će steći nadimak Hafiz) i znao ga učiti i na čak 14 načina (što sugerišu određeni izvori), on je bio upoznat i sa filozofijom, vjerskom dogmatikom, sufizmom, arapskom književnošću i dr. Protkan znanjem služio je nekoliko godina i na dvoru šaha gdje je u njegovo ime pisao i nekoliko hvalospjeva no, to nije potrajalo dugo. Umro je 1389. godine u Širazu, svom rodnom gradu, te je pokopan u parku Musala gdje je Hafiz najviše volio da provodi svoje slobodno vrijeme. Na tom mjestu će kasnije biti izgrađen i mauzolej kojeg danas posjećuju turisti iz cijeloga svijeta i koji spada u nezaobilazne atrakcije ovog grada.

Njegov Divan spada u red najznačajnijih djela perzijske ali i svjetske poezije. Ovo poetsko djelo čine većinom gazeli (soneti) i broji ih ukupno 500. U drugim izdanjima taj broj može biti i nešto veći ali se, u takvom slučaju, vjerovatno radi o gazelima kojima Hafiz nije autor.

Unutar Divana, Hafiz kombinira kako ljubavnu, tako i sufijsku poeziju te usavršava, nakon Rumija i Saadija, ova dva tematska pravca. Iako je nekada shvatljivo o kojem tematu je riječ, upotrebom specifičnog jezika koji je protkan simbolima čitateljstvo često stavlja, po pitanju određenih poetskih sekvenci, na ne toliko jednostavnu poziciju - da li se ona tumači čisto sufijski ili kao čisto ljubavna poezija. Pored spomenutog, on je i svojevrsni kritičar tadašnjeg društva u kojem je živio. On kritikuje i ukazuje na licemjere i lažove koji se kriju ispod plašta vjere i sufijske halje te na one kojima djela nisu ravna njihovom govoru. U takvoj poeziji on pokazuje stvari kakve one zaista jesu i od toga ne strahuje. Vjerovatno je zbog svoje pomenute iskrenosti i mističnosti kojom ogrće svoju poeziju tako omiljen među onima koji ga vole čitati te među onima koji pokušavaju odgonetnuti taj neprikosnoveni stil i smisao. Napose, njegov Divan je poslužio kao inspiracija mnogim pjesnicima svijeta. Među njima vrijedi istaći Goethea koji je na osnovu Hafizovog djela napisao vlastiti Zapadno - istočni divan, a kao uzor je poslužio i ondašnjim pjesnicima na području Bosne i Hercegovine.

Divan Hafiza Širazija je, u potpunosti, na bosanski jezik preveo rahmetli profesor Bećir Džaka, a objavljen je u izdanju Naučnoistraživačkog instituta Ibn Sina.

U nastavku možete poslušati primjer jednog gazela iz Divana: