U pogledu su smještene nebeske sile,

more,

nečije pripadanje /tvoje/.

U pogledu je smješten zalazak sunca,

svaka neizgovorena riječ.

Gledaj me tiho,
u redovima između pjesama,

u slikama Ajvazovskog,

u notama dok svira jazz,
u svjetlima pozorišta.

Gledaj me tiho,
da ne vidi niko.
Sreća voli tišinu.

Znaš da neću ništa reći,
da ću pogledom preko tvog lica preći,
očima izustiti sve,
ne volim da čuju,
niti da vide
riječi namijenjene za te.

Kažu da pišem samo žalopojke,
žele čitati nešto sretnije. Kako?
Kako kada toliko bola
zemljom hodi, a o tebi ne govorim?

Nikada mi nećeš biti sredstvo
kojim zabavljam druge.
Nikada te neću skriti
u njedra moje pjesme.

Nikada me nećeš skriti
u svojoj umjetnosti.

Skrit ću te u duši,
skrit ćeš me u duši.

Bit ćemo skriveni
daleko od svih,
samo mi
i naši pogledi.

Gledaj me dovoljno dugo
da čuješ riječi
koje vješto krijem
svima ispred nosa.