Gost

O posjetioče uma moga
O lijepa smrti moja suđena
Domaćin sam ti ovih dana negdje iza sabaha
I sve ljepote me podsjećaju na tebe
A ja ne znam koje je boje ljepota tvoja
I na šta mirišeš kad rašire ti se krila

Kakva je živote ovo vrsta ljepote
Gdje sam živa, a neko me crveno vino opija
Da se ne opirem, ne bih da ti slažem
Ni slutila nisam ovo svoje usko preživljavanje
Gdje te zatvorenih očiju dozivam, o lijepa smrti moja suđena

I priznajem ti da si duboka mirna luka
Da si mi široka pluća olovkom nacrtanim krilima

Kad bi mi rekli da će me zdravlje ovako boljeti
I da će me gušiti vene ljubavne krvi
Smireno bih rekla da mi je svijest obaviještena
O mjestu, vremenu i likovima do tančina

Među rječitim mačevima zamrznute odbrane
Niču brige nespretnosti strašljive, poludjele
I izgubljenih vrijednosti kojeg prerasta moralno znanje
O smrti, ljubavi i religiji prolaznosti
O kopanju u sebi i neuspjelom pružanju ljubavi
O nedovoljnosti u do sad nikad dodijeljenoj ulozi

Da li je lakše brinuti ili lijepo umrijeti?