"Iscijeliti sebe" je oda svjesnom samoiscjeljenju—procesu u kojem se "boljevanje" ne prepušta slučaju, već postaje svakodnevna odluka. Pjesma slavi ponovno pronalaženje sebe, ljepote u jednostavnom postojanju i slobodi puštanja onoga što ne želi biti zadržano. Bolje nije slučajnost, već svjesni izbor.
Bolje mi je.
Svaku večer prije spavanja,
Natopim zrna kafe u sirup od vanile.
Ujutru mi jezik i nepce grli slatkasti ukus,
A soba miriše na vanilu.
Bolje mi je.
Počela sam gledati stare filmove.
Štedim za kameru s kojom ću praviti vintage fotografije.
Bolje mi je.
Vratila sam se čitanju knjiga.
Negdje između tačke i otvorenog kraja,
Otkrila sam da najviše volim poeziju.
Bolje mi je.
Nalazim poeziju u svemu.
U treperenju glasnih žica i zvonima katedrale na trgu.
Dječijoj ruci koja drži samo jedan prst, umjesto cijelu ruku.
U onih par minuta kad prestane kiša, prije nego postane duga.
Bolje mi je.
Vidim koliko su slične zjenice očiju i svjetla gradske rasvjete.
Benovi na koži i zvijezde.
Bijele crte na stomaku, koje sam prije prezirala kod sebe,
I talasi na vodi.
Pričaju istu priču.
O životu i postojanju.
Bolje mi je.
Oh, kako sada volim što živim i postojim!
Bolje mi je.
Svaki izlazak s prijateljima
Osjećam kao produženo ležanje na plaži.
Dok sunce zalazi
I čuje se muzika u lokalnim barovima.
Bolje mi je.
Dala sam sebi priliku da budem bolje.
Prestala sam tražiti ono što se potrudilo da ga nikad više ne nađem.
Poželjela sam sreću i brzi voz onom što je poželjelo otići od mene.
Pustiti, ne pritiskati.
Jedino tako možemo boljevati.
I voljeti.
Pitaš me, kako sam znala da mi je bolje?
Nisam.
Ali sam znala da bolje nije slučajnost.
Nego odluka.
Koju odlučujem svaki dan iznova.
Disciplina.
Svjesno boljevanje.
Jedino tako može biti bolje.
