Jednom kada budeš na krevetu,
Ležao i vrtio film u glavi,
Film sa kasetom života.

Jednom kada te od vječnog sna dijelile sekunde,
Kada shvatiš da je sve brzo prošlo,
Kada shvatiš da nikog nije bilo briga za tebe,
Kada shvatiš da nisi dao 100% u sve što si mogao.
Jednom...

Jednom kad tijelo krene krizirati,
Zbog droge koja se kisik zove,
Na koju si navučen od rođenja.
Jednom kada bi da udahneš,
A ne možeš.

Kada shvatiš da nije bilo vrijedno mržnje, ratova i tuge.
Možda bude prekasno.

Jednom dok se prisjećaš
Gdje si se igrao,
U koga si bio zaljubljen,
Ko su ti prijatelji.

Tvoj dah postaje kraći,
Pluća ostaju bez kapaciteta,
Tvoje tijelo uskoro će na počinak.
Vječni.

Možda ćeš uspjeti udahnuti,
Možda ćeš u dahu osjetiti mladost, snagu
Možda ćeš htjeti prošetati još jednom.
Možda...

Jednom kada anđeo smrti pokuca,
Dok vrtiš film i moliš Boga za još sedam dana,
Sedam dana kako bi raščistio račune
Anđeo neće čekati.

Jednom ćeš shvatiti,
Oprost, radost, život,
Da si više toga radio...

Jednom će sve ovo biti sutra.
Dok si tugovao i iznutra se ubijao
Život je prolazio, nije te čekao.
Šansu drugu dobio nisi.

Ostat će neki pomen na tvoje ime,
Možda na kućicu za ptice što si izgradio,
Ili prazno mjesto na klupi u parku.
Ostat će odjeća na koju si novac trošio,
A taj ključni dah, nećeš dočekati