Kad bih mogla vrijeme unazad vratiti, više bih glavom, a manje srcem znala shvatiti. Manje pričala, a više slušala, riječi starijih u srce skupljala.

Iskustvo tuđe put mi je moglo krojiti, al' ja sam birala sama greške brojiti. I skupo sam neke lekcije platila, al’ hvala im – danas sam se iz njih gradila.

Ulična škola – moj najveći ukras, naučila me da cijenim i mrak i svjetlosni zrak. Uvijek s ljudima, bez razlike, bez stida, osim kad boli srce – tada biram zid za vida.

Nikad pričama nisam dala da me vode, svojeglava glava – uvijek biram svoje brodove. I neka sam takva, neka me voli il’ ne, greške su moje korijene pustile sve.

Ali kad bih slušala starije, možda bi bol manje pekla, možda bih lakše prošla mjesta gdje tuga me srela. Ipak, zahvalna sam, sa smiješkom kažem: za svaku suzu, za svaku pouku, hvala na svakom porazu.

Jer život je učitelj, a greška dar, u svakoj borbi pronađeš svoj žar. Formirana sada, sa srcem i glavom, živim sa zahvalnošću pod zvijezdanim plavom.

I.L.N.