A ti pišče ništa drugo nemaš osim riječi i par pera koje si već odavno potrošio? Ne znaš čak ni kakva je ptica da bi ju mogao opisati, ali znaš kakva je "ona" pa joj pridodaješ epitete ptice.

U tebi ništa više nema osim riječi,ma da i to je pitanje jer si sve na nju potrošio. Ma to! Ma živio pisac do zadnjeg' stoljeća iako je odavno u sebi umro.

Ranjen vitez ili kralj na prijestolu? Isto je apsolutno, ako su oba u duši mrtva. Vitez može izgubiti bitku, kralj prijestol, samo kad sebe izgube.. nema ih više. Ma kakvih ti stotinu poraza i pobjeda.

A ti pišče i dalje pišeš. Ubijaš nešto u sebi. Liječiš sve rane papirom i perom. Veliš : "papira ne može nestati, tinte može, ali je lako zamijenim".

Eh, da svi mogu vidjeti tvojim očima. Makar na jedan dan. Ne bi bilo ratova, svađa, gladi i žeđi. Možda bi i bilo, ali bi svako na kraju preživio. Kao heroj. Svima bi dodao epitete, ukrašenije od Italije.

A kojim češ putem pišče da bježiš ako te progone? Hoćeš se braniti perom i papirom? Ili ćeš kao i do sada pisati o svemu tome?

Hoćeš li pisati više priča o njoj? Stol do stola, priča do priče i leptir na njenom ramenu? Glavni li je lik ona ili ti?

Kako ćeš protiv cara? Perom ili mačem?
Kako ćeš protiv viteza i nemani što te progone? Hoćeš li bježati na konju ili letjeti kao papir?

Selo se mijenja, grad isto. Prodavac odlazi na tržnicu, sluga ide svome caru, život teče i brzo ide.. a ti kamo ćeš pišče?

Nema kuće u koju bi te primili. Kažu da si osjećajan, da im tvoja djela nisu dobra, iako ih car nije nikada zabranio. Istina je da ih i car čita, samo udovoljava narodu praveći se da ih ne čita.

Čudne priče će se pisati za mjesec dana, za godinu, mnogo toga će da se desi. Kuće će nove da niknu, bašte da procvjetaju, car će novo ruho uzeti.. vojska će se vratiti iz bitke.. a ti kamo ćeš pišče?

Ne znam šta ćeš pišče.. Svjetlosti ti tvoje. Tvog ti papira i pera. Kao što i kažeš, svi su protiv tebe, samo si ti glavni lik. Dok je nemani i cara, tvoja će djela da se čitaju.

Qu’on l’écrive...