Kiša.

I ona pada
Sa svakom kapljicom u letu
Vidim tvoju siluetu,
Priču o boljem svijetu.
Što odlazi u odvode
Smrdljive kanalizacije.
Kiša ne poznaje vjere i nacije.

Potoci kiše teku niz mahale.
Malim i velikim isto teku
Sa nadom da će se uliti u rijeku.
Rijeku bez mrlja
Mrlja krvavih od prošlosti.
Ali potoke sprećavaju odvodi.
Kako god da ona svoju priču sprovodi.

I osjećaš je pod svojim, mojim , svaćijim nogama
Jer isto pada po crkvama , džamijama i sinagogama.
Ljudski rod vidi samo sivilo.
I poistovjećuje ga sa stanjem u kojem živimo
I uperit ćemo prste u sve , bez sebe da krivimo
A krivac ko je?
Bojimo se priznati sebi
Da nas ne bi... ovakvih ili onakvih na Zemlji
Možda bi bolje izgledao svemir.
Ali ignorisat ćemo stvarnost i pomest' je pod tepih.
Ćuteći o prošlosti.
Moleći da krv će saprati kiša
Da neće ostati ništa.
Samo mrtva tišina.

Al' čudna je biljka čovjek .
Uvijek, dovijek.
A kad zauvijek zašutimo od oluke će samo odzvanjati kiša
I? ... I ništa

I ona pada i tako će saprat govna sa ceste,
Ali neće ljude sa Zemlje.