KIŠA II

Pada neka kiša glibava,
Lica namrštena kao da bi istog momenta s nekim na nož.
Ne može da ti bude jasno koliko fitilja im je još.
Mokar je beton,
Isparava miris svijetom.
Dok potoci teku niz pločnik.

A onaj osjećaj kao da imaš posljednji žeton,
Za Street Fajtera, a valja preći sve to.
U glavi mi se hiljadu pitanja vrti ko u čaši gin i tonik.


Naporno ti je i da se probudiš, već umoran
A da ne zakoračiš iz kreveta na lijevu nogu... baš moraš biti uporan.
I onda ustaneš, mozak potpuno prazan.
Pa staneš na lijevu nogu i zapleteš se o sarkazam.

Otvoriš vrata toaleta,
A i tamo neka sjeta.
I razmišljaš dal' se umit ili ubit...

I takav mamuran, polumrtav ideš međ' taj polusvijet.
Sjedneš da srkneš esspreso i sve okolne priče znaš napamet.
Ostanes među tim mediokritetima kao Isus razapet.

Promatram ljude kroz prozor
Ujedno je i komedija i horor.
Jer kakav vidim kontrast.
Šareni kišobrani a lica.. Kao da je sutra svijeta propast.

A onda pred spavanje gledaš opet kroz prozor,
Gledaš kako kiša sapire ulice grada.
Sa kišom ti misli tonu u mordor,
Jer znaš da dolazi Zima duga i hladna....