Uz zamagljen prozor restorana, u kojem su treptale luksuzne lampice i iz čije se kuhinje širio miris najfinijih jela, Ema je prislonila svoj ozebli nosić, dok je u prste puhala jedinu toplinu koju ce osjetiti. Hladni vjetar vejao je pahulje u kovitlacu koji se činio romantičnim samo s one strane. Taman kad bi pomislila da se umirio, on bi zavejao svom snagom i još jače, čineći njene obraze rumenima, a oči suznima. Praznina njenog želuca postala je uobičajeno stanje njenog tijela.

Pored, preko blatnjavog trotoara, prelazile su male radosne nožice djevojčice koja je nosila šareni ruksak. Njenu ruku vodila je veća, i do Eme je na momenat dolepršao nježan razgovor između majke i kćerke. Sa već suznih i smrznutih očiju, zajedno sa pahuljicama, počele su da veju suze, pretvarajući se u male kristalne zvjezdice, odbjegle iz galaksije Eminog sjećanja. U prvoj maloj smrznutoj zvjezdici, Emine noge vise sa kreveta razdragano se njišući u ritmu melodije koju je pjevušila, dok je sa kreveta na kojem je bila hrpa plišanih igračaka, posmatrala šarene gomilice školskih knjiga i pribora. Iznutra u praznom stomaku, budio se dobro poznat osjećaj iščekivanja novih znanja i iskustava. U drugoj maloj smrznutoj zvjezdici, s kojom se hladni zimski vjetar nemarno poigravao, odlučni koraci njene majke, koji odzvanjaju hodnikom. Vrata se otvaraju i zajedno sa majkom u sobu ušeta mir i sigurnost. Treća zvjezdica je već blijedila na ivicama, dok se iz nje čuo prigušen zvuk hihota njenog oca i brata iz dnevnog boravka njihove male kuće. Sjećanja koja poigravaju oko nje utihnuše, boje izblijediše i ona se zateknu na istom mjestu sa kojeg je krenula, u mračnoj i hladnoj sporednoj uličici, čiji su trotoari natopljeni hladnim pokrivačem, pored restorana, gdje su, s one strane prozora, ljudi u lijepoj odjeći, jeli i pili ne obazirući se na tamu i mrak perifernih ulica.

S druge strane prozora, djevojka sitne građe, i kose koja je padala u valovima preko golih ramena, lijeno je hodala s jedne strane sale na drugu, u ruci noseći čašu punu pjenušavih mjehurića. Šuškanje njene večernje toalete, privuklo je pažnju, glave su se okretale, a kutovi usana su se podizali u osmijehe odobravanja. Jedan pokret njene male glave bio je dovoljan da pokrene mnoga dešavanja. Čaša koju je spustila na šank, već je bila zamijenjena novom, a zvuci klavira u uglu nježno su pleli taktove Male noćne muzike. Duboko dirnuta svakom notom, pogledala je u mjehurićima bogato piće. I kao u snu, mjehurići su počeli da se kovitlaju i prelivaju preko ruba elegantne čaše. Sa svakom odigranom notom, novi mjehurić bi otplesao, a u svakom mjehuriću uspomena na život koji je proživjela. Noge koje umorno vise sa žičanog kreveta, tupi bol u stomaku, zrnca prašine s kojima se poigravaju rijetke zrake sunca koje dopiru kroz zakovan prozor. Zvuk otvaranja vrata. Jeza i strah gmizali su njenim kičmom, dok je uporno pokušavala da se otme tom strašnom zagrljaju. Osjeti topao dodir na leđima od kojeg se prenu i vrati se u stvarnost. Čaša je stajala netaknuta.