KRAJIŠNICI

Šeher daleko
Stambol još dalje
Stotinama ljeta
Na bedemu Bosne
Žive od riječi stare:

Čuvaj kljuse i rodni rog
Uzdaj se use' i dlan svoj
Budi insan, pošten i svoj
Čuvaj Božiji hak
Ne diraj u jad i nam
I ne ruši tuđi hlad
Pod kojim se odmara
Umorna duša —
Dijete zemlje
Što ralo nikad ne skida
Sa sebe

KRAJIŠKINJE

Kad prst podigne
Podigla je sablju
Kad jezik pusti
Pustila ie vatru
Živu vatru
Što dunjaluk spali
Sve do mora golema
I ne čini ona to tek tako
Od nekog bisa
Njoj je obraz časni
Od vascijela svita


KRAJINA

Ima jedan komad dunjaluka na kojem uživamo
Stotine ljeta
Ima jedna kuća na brijegu iz koje smo potekli
Kao vrelo
Sad smo rijeka
Do ognjišta
Ima put
Strm
Kao život
Ništa nije lahko
Prevrni zemlju naopako
Svakog ljeta
Da bi bereket sišao
Sa sedmog neba

Ima jedan put kojim nas ponesu
U bijelom
Iznad svojih glava
Kao kralja
U času određenom
Ima jedan budžak
Gdje liježe
Naša kost i meso
Tu su svi sabrani.
Svi naši
U avliji duša

Ko smo mi?
Ono što ostavim na putu
Od avlije do avlije
Šta je naše?
Sve ono
Zapisano
I ostavljeno
Između nas
I Gospodara duše

HUSEIN Muratović
Sanski Most, 2025.