Spustila se
Teška.
Gusta.
Siva.
Na drum.
I šumu.
Na aerodrom.
Iz visokog,
Kontrolnog,
Sasvim realističnog
Tornja,
Javljaju
Da nijedan
Avion
Ne smije poletjeti
S piste.
I nijedan
Ne smije doletjeti
Na nju.
Avioni koji ulete
U ovu maglu,
Obično iz nje
Ne izađu.
Ostaju da lutaju
Kao ukleti brodovi
Na otvorenom moru.
Bez posade.
I kapetana.
Tražeći svjetla
I zvuk
I nadajući se
Da nisu sami.
Uvukla se magla
I u džepove mog srca.
I u moju jetru.
I pluća.
Zavijaju u njoj
Vukovi.
Barem se molim
Da su to vukovi.
Plaši me
Čiju sjenu
Mogu vidjeti
U ovoj magli.
A svaka sjena
Izgleda kao utvara.
Je li utvara iz magle
Ili utvara koja je
Dugo vremena
Bila zatvorena
U samici
Mog uma?
U ladicama koje
Nikad nisam
Otvorila.
Očistila.
Provjetrila.
Otvorim li
Svoje ladice,
Strah me
Da ću u njima
Naći nešto
Od čega se
Neću moći
Braniti.
Ako ih
Ne otvorim
I ne uronim
U svoju maglu,
Od svega
Ću se uvijek
Htjeti braniti.