Sjećanje na ovog velikana bosanskohercegovačke književnosti i misli predstavlja čin očuvanja naše bogate kulturne i književnojezičke tradicije.
Mehmedalija Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u Stocu, gradu protkanom duhom bosanskim, danas neodvojivim od ovog imena – Mak Dizdar. Pseudonim je počeo koristiti dok je pisao svoje prve tekstove još kao gimnazijalac Državne šerijatske gimnazije u Sarajevu.
Kao dječak je izgubio oca Muharema, pa je slijedio stope starijeg brata, također ostvarenog pisca – Hamida Dizdara. Kao i njegov brat, poeziju je objavljivao u časopisima Gajret, Novi Behar, Jugoslovenski list i mnogim drugim publikacijama u kojima će kasnije obnašati visoke funkcije kao prepoznati velikan i stručnjak.
Dobitnik je brojnih nagrada, a u njegovu čast osnovana je nagrada Slovo Makovo / Mak Dizdar u rodnom Stocu, s ciljem podsticanja mladih pjesnika i njihove afirmacije.
Svojom poezijom, Mak Dizdar duhovno traga, riječju se bori protiv zaborava, progovara u ime 'kamenih spavača' i ostavlja naslijeđe koje oplemenjuje i podstiče na promišljanje o vlastitom bitku i razumijevanju identiteta.
Njegova najpoznatija pjesma Modra rijeka, naslov je i albuma sarajevskog pop-rock benda Indexi, u koji su uvrstili i remek-djelo, pjesmu Slovo o čovjeku.
PRVO
Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži
Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce
Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti
Prostor taj do neba
Kako da premosti?
DRUGO
Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
I kad si visokan bjelji ni od sebra
Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi
Otrgnut od neba žudiš hljeba vina
Al u domu tvome
Kad će domovina?
(...)
Prema podacima: makdizdar.ba
