To jutro mi je mama posebno zaprijetila da joj se ne vrtim oko nogu, dok bude gnječila kilograme svježe ubranih malina iz našeg malinjaka za džem.

Dovukla je teško drveno bure i stavila ga na pod u kuhinji. Prinijela je pet velikih plastičnih bidona napunjenih do vrha malinama i jedan po jedan istresla u drveno bure. Uzela je težak drveni alat, nalik čekiću, i dovukla ga do bureta. Podigla ga je i ruke su joj se blago zatresle.

Pogledala me je krajičkom svojih smeđih očiju ispod kovrdžavih plavih uvojaka, nalik mojima, da provjeri da nisam, kojim slučajem, uhvatila trenutak kad su joj se ruke zatresle. Mama nikada nije željela da vidim da joj se ruke tresu.

Počela je pažljivo, pa sve brže, udarati drvenim alatom za gnječenje malina, nalik čekiću, od dno drvenog bureta. Zvuk čekića je odzvanjao dnevnim boravkom i crveni sok ili sitni komadi malina su počeli sipati iz drvenog bureta po podu oko njega i po maminim čarapama.

„Bježi, Amina, da i tebe ne uprljam.“, rekla je mama svojim strogim i zapovjedničkim tonom.

Mama je inače skoro uvijek bila nježna, ali kada bi radila nešto ozbiljno i teško, kao što je gnječenje crvenih malina za džem ili sok od malina, bila je stroga, kao kakav oficir.

Ja sam upravo taj dan obukla svoje duge čarape, bijele kao snijeg, kratku roze suknju i bijelu majicu kratkih rukava. Plavi uvojci su mi se tek počeli kovrdžati i imala sam pet godina.

Mama je na trenutak stala i spustila drveni čekić u bure sa već izgnječenim malinama. Otpuhnula je nekoliko puta od umora i prislonila ruke na bokove. Potom se sagnula i zagnjurila kažiprst desne ruke u izgnječene crvene maline. Prst na kojem je bila sad već bljuzgava smjesa je ubacila u usta i polizila. Dobila je mrzovoljan izraz lica.

Maline su te sezone imale kiselkasti ukus, jer je rana septembarska kiša, koja je tada iznenadila sve uzgajatelje malina u našem selu, razvodnila zrele plodove malina i tako je većina plodova propala i nije se mogla koristiti za džem, niti za sok, jer su već bile zgnječene ili dobile gljivice.

Mama i ja smo pokupile zrele plodove i u koliko-toliko čvrstom obliku koje smo mogle naći.

Pogledala me je na trenutak i pokazala očima prema bljuzgavoj tekućini u buretu. Nasmijala sam se i približila buretu. Sagnula sam se i zagnjurila kažiprst desne ruke u bure. Stavila sam prst u usta i polizala maline s njega. Kad sam i ja osjetila kiseli ukus na jeziku, pogledala sam u mamu. Mama je ponovo zagnjurila svoj kažiprst u tekućinu i ovaj put je tekućinu obrisala od vrh mog nosa. Obje smo se počele smijati.

U tom trenutku, čula sam kako su se drvena ulazna vrata u hodniku zatresla. I mama i ja smo pogledale u pravcu vrata kuhinje koja su se naglo otvorila. Bio je to moj babo u dugim tamnozelenim čizmama, nalik onima za pecanje. Mama ga je zabrinuto pogledala.

Babo nam je prišao i uhvatio me ispod pazuha i iznio napolje iz dnevnog boravka. Zatvorio je vrata, ali sam ih ja ipak uspijela nečujno odškrinuti. Sakrila sam se iza drvenih vrata i posmatrala. Babo je stajao ispred mame.

„Šta si ti pričala Behiji za to?, pitao ju je ljutito.

„Za šta?“, pitala je mama.

„Nemoj se pravit' luda! Još ćeš me više naljutiti.“, rekao je babo i povukao rukav s mamine ruke.

Mama je jauknula od bola, kad joj je babo uhvatio rame na kojem su bile dvije ljubičaste modrice.

„Nisam joj ništa rekla, Boga mi.“, rekla je mama praveći bolnu facu.

„Ako joj nisi ništa rekla, zašto me onda žena tako gleda, kao da sam joj pola familije pobio?“, pitao je babo ljutito.

„Ne znam, Boga mi. Možda sumnja nešto.“, odgovorila mu je mama.

Srce mi je počelo brzo i jako udarati, kao da će mi iskočiti iz grudi.

Znala sam šta slijedi, jer nije bilo prvi put da vidim takve modrice na maminim rukama, stomaku, leđima, butinama ili ispod koljena.

Zato je uvijek, čak i po najvećim ljetnjim vrućinama, mama nosila duge dimije s postavom i košulje dugih rukava.

Nije se šminkala, niti sređivala kosu, čak ni kada bismo išli na sijelo kod komšija, jer je babo bio ljubomoran i vikao bi njoj, čak i kada bi je drugi muškarci posmatrali, iako ona nije bila kriva za to.

Babina šaka se u sekundi našla na maminom donjem stomaku, a mama na podu.

Zatvorila sam oči, kao što bih to obično radila, i počela tiho odbrojavati, nadajući se da će za to vrijeme babo prestati. Ali ovaj put nije bilo tako.

Mama je čučala ispred babinih nogu i izvinjavala mu se, iako nije ništa loše uradila, a babo je udarao po vratu i glavi. Niz butine i noge joj se slivala crvena tekućina, nalik soku od zrelih, tek zgnječenih malina.

Okrenula sam se prema vratima i otrčala u sobu. Legla sam u krevet i pokrila glavu teškim ćebetom.

Kasnije tog dana, do negdje oko poslijepodne, nisam se usudila provjeriti gdje je mama. Tek kad sam čula zvuk paranja drvenih merdevina od drvene daske na terasi i otvaranje malih vrata na tavanu, izašla sam napolje da provjerim da li je to mama i da li je dobro.

Bio je to babo. Ubacivao je alat na tavan. Vidio je da stojim pokraj dugih drvenih merdevina. Nasmijao mi se.

Pitala sam se, kako je maloprije udarao moju mamu, a sada ima nježan osmijeh na licu i izgleda kao drugi čovjek?

Na nekoliko metara od merdevina, nalazilo se slomljeno staklo, koje je babo trebao odnijeti na otpad tog dana. Pogledala sam u staklo, pa u babu.

Prišla sam merdevinama i prislonila obje ruke na jednu stranu. Djelovale su mi neobično lake pod rukama. Pogledala sam u babu. On je pogledao mene i nasmijao mi se. Nastavio je ubacivati alat na tavan.

Povukla sam jednu stranu merdevina i zaljuljala ih. Merdevine su pale i babo je udario glavom od komade slomljenog stakla.

Udarac babinog tijela od pod nije bio toliko glasan.

Nekoliko sekundi se koprcao i pluća su mu se nadimala i spuštala. Onda su mu se pluća smirila i grlo mu se nadimalo i spuštalo. Kada mu se i grlo smirilo, niz usta i bradu su mu potekle kapi nečeg crvenog, nalik soku od svježe ubranih i zgnječenih malina.

Samo sam polako odšetala do malinjaka. Okrenula sam se prema kući i mjestu gdje je moj babo ležao mrtav. Čekala sam bez daha, dok mi je srce udaralo kao ludo, šta će se sljedeće desiti i ko će ga prvi naći.

Jedna komšinica je prišla s tepsijom u rukama. Nekoliko puta je dozvala komšiju i kad se približila ulazu na terasu, vrisnula je i ispustila tepsiju iz ruku. Počela je rukama pokrivati usta i plakati. Ubrzo su se sve komšije i komšinice skupile na tom mjestu.

Jutro nakon što sam gurnula svog babu s merdevina, našla sam se ponovo u malinjaku. Posmatrala sam ljude koji su ulazili i izlazili iz kuće. Neki od muškaraca su čak stajali na terasi i mjerili rukama i pogledima, kako je moguće da je onako vješt i silan muškarac, kao što je bio moj babo pao s merdevina baš na stakleni otpad.

Polako sam došetala do terase i ušla u kuću.

Dok sam se penjala stepenicama na sprat na kojem je bila mamina i babina spavaća soba, čula sam dvije komšinice koje su stajale pored šporeta i pravile halvu.

Jedna je rekla: „Sad će se žena odmoriti k'o insan.“

Na to je druga odmah ućutkala: „Šuti bona, tobe jarabi. Šta joj je sve radio. Ne d'o Bog nikom'. A bila trudna dva mjeseca i pobacila zbog njega.“

To je bio trenutak kad sam saznala da je krv koja je išla niz mamine butine i noge zapravo bila krv moje nerođene sestre ili brata iz mamine maternice.

Osjetila sam ljutnju na babu, dok sam se pela niz ostatak stepenica. Ušla sam u sobu i sjela na kraj kreveta, ispod maminih nogu.

Mama je ležala u krevetu u bijeloj spavaćici. Na drvenoj komodi pored njene glave bilo je veliko pakovanje pelena. S njom su bile moja tetka i nena.

Mama me je samo posmatrala nekoliko trenutaka, kao da gleda kroz mene.

Onda me je pogledala pravo u oči i blago se nasmijala. Kao da je znala.