Sloboda je u 21.vijeku postala apstraktna riječ. Toliko apstraktna da se nalazi na najvišim policama života. Toliko apstraktna da je miješam sa apsurdom.

Šta znači biti slobodan u vijeku tihog ugnjetavanja?

Sloboda ne znači ništa u tzv. vijeku napretka.

Vijek napretka, a toliko ratova, boli i gladi.

/apsurd kao što naznačih/

Svoju slobodu zamišljam drugačije. Postojana je i uživam unutar nje.

Moja sloboda je način pomoću kojeg ostvarujem svaki svoj cilj.

Moja sloboda je ono što me čini ovakvom kakva jesam.

Moja sloboda je način života.

Moju slobodu ne bih mijenjala za bilo kakav zlatni kavez.

Moja sloboda nema cijenu!

Moja sloboda označava borbenost, snagu i hrabrost te se moram zapitati koliko na svijetu mladih ljudi poput mene nema pravo na istu? Koliko njih ne zna šta je sloboda?

Sloboda je samo privid ako joj ne dozvolimo da zasja u svom punom svjetlu. /rekla bih/

Nismo slobodni, jer smo robovi:

• sistema
• okoline
• interneta

Toliko smo zarobljeni unutar bezvrijednih sistema življenja da se odmičemo od onih koji zapravo vrijede.

Ne komuniciramo uživo,

ne izgovaramo emocije,

ne izgovaramo ono što mislimo, jer se plašimo osude,

ne borimo se za svoje snove, jer nam režu krila stavljajući nas u kalupe...

Ne mogu i ne želim živjeti u strahu.

Ne mogu i ne želim živjeti bez slobode.

Mogu, želim i moram se boriti za nju, jer sam bez nje još jedno lice u masi izgubljenih nada.