Jedna moja stara pjesma
Uzalud je kopati po pepelu.
Više nema ničega,
samo krv i korov,
korov zvani strah.
Poslednje buktinje se gase.
Uzalud je paliti vatru.
Više nema goriva.
Želja za slobodom
u dimu je umrla.
Na mrak smo navikli,
zavoljeli lance
i bič.
Još nas prate samo
duhovi revolucionara.
Ispijenim očima
pilje u nas.
Uzalud se nadaju
da nije zaludna
njihova smrt.
Uzalud iščekuju.
Više nema nikog
da nasilniku pljune u lice.