Kažu da o sreći se tihim tonom govori,
čak najbolje ne spominje,
jer ljudi svako dobro uz gorčinu nazdrave,
a svako loše, slatkim zaslade.

Težak smo mi narod,
samo stare rane otvaramo,
a između rana sve lijepe uspomene zavojem prekrijemo.

Pričamo o budućnostim, ali ne uz noćnu lampu,
već u svijeću, ne obaziravši se na otvoreni prozoru i vjetar koji lišće nanosi.
Kako si?
"Šuti, kakvo je vrijeme, dobro je."