Pjesma iz gimnazijskih dana.
Ne vjeruj, ne vjeruj mi više
Kad satima ti govorim o svijetu
To su samo stihovi koje pišem
Moja čežnja da se vratim ljetu
Ne vjeruj suzama koje lijem
Jer to je samo kiša što pada
Zbog ljubavi sâm noćima ja bdijem
Ali u meni i dalje živi nada
Noćas, kada noć stane
Ja i dalje ću biti mlad
Tad' prestat' će da me bole rane
Za srećom ugasit' će se glad
Ne vjeruj, ne vjeruj mi više
Da moja duša vječno je bolesna
To je sve suvišno što se piše
Da bi za mene ti bila jedina