Sve što više znamo shvatamo da ne znamo.
Nisam znao
Nisam znao da ću danas pisati ovdje,
Nisam znao da za pisanje talenta imam,
Nisam znao da ću imati pravog prijatelja.
Sve to na svoje nekada dođe,
A ono loše polako u životu prođe.
Treba biti strpljiv i nadati se najboljem,
Jer i kada ti je loše zapamti da uvijek može gore.
Nekada je teško a nekada lako,
Nekada padamo a nekada se dižemo,
A dignuti se nakon pada ne može svatko,
Jer ni to nije tako glatko.
Hodamo uzdignute glave i idemo naprijed u neke visine,
Samo pazimo da nas visine ne promijene.
Promijenile su mnoge i otišli na gore,
Jer za neke ljude ići gore biva samo gore.
Sredina je zlatna a zlato teško je dobiti,
Zato se za sredinu treba dobro izboriti,
Ko se krene boriti i za nju izboriti sredinu zlatnu će i dobiti.
Ne zaboravimo one koji su na dnu jer njima treba pomoći,
Mnogi od njih se nadaju sreći,
Koju sami ne mogu dotaći.
Pomozimo njima otvorimo im oči,
Da bi sami sebi mogli pomoći,
Jer to je jedini put ka sreći.
Nisam znao kako će ovo sve teći,
Ali ispadoše neke lijepe riječi.
Nisam znao ali na kraju sam saznao,
Da glavna spoznaja kad sebe si spoznao.
Mogo toga sam spoznao i mnogo toga znao,
A zapravo ja ništa nisam znao.
