XAOZEN II

"Noću kad doviš, Majko"


Kad noću doviš, Majko

Dovi za mene
Jer ovo vrijeme.
Nameče mi pravila.

Kako ću da živim i šta ću da čitam
Da sjedim šutim i ne pitam se ništa
Teško je pratit ovaj ritam.
Sitni ljudi idu pod zvijezde.

Noću kad doviš, Majko

Nemoj zaboraviti sebe
Jer ovo vrijeme je otrov, a ti si melem
Ovi ti neće to sjeme
Prokleto moderno pleme.

A ja ću utonut u san.
Sanjat ću more i brodove
Da jašem talase dok mi jedra ne polome
I tad ću gledati u sunce sa palube.
Pa sam skočiti u more među ajkule.

Izronit u jutro, stegnut šake
I krenut u dan, opstat da postojiš
A ti majko, misli na mene noću kad doviš.

*Kreneš u vrijeme, ali teško se boriti sa polusvijetom.
Predugo moraš hodati mrakom da bi na trunku vidio svjetlo.
Kod koktela gdje miješa se sreća i tuga.
Dobiješ napitak, ljubav. A danas to ljudi slabije konzumiraju*