Oktoberfeste, more od pjene i smijeha,
ti si rijeka što svake jeseni preplavi München,
šatori puni ljudi dišu kao jedno,
valovi glasova razbijaju tišinu stoljeća.

Pod svodom platna pjevaju tisuće grla,
bavarski šlageri stapaju srca u korak,
ruke visoko, krigle k’o zvona,
svaka kap piva pretvara se u himnu.

Pijanstvo je ovdje bratstvo bez granica,
stranci postaju prijatelji, prijatelji junaci,
riječi se gube, ali smijeh ostaje,
a ludilo pleše na klizavim stolovima.

Euforija bruji kao orkestar bez kraja,
trube, bubnjevi i koračnice u venama,
svako je kralj, svako je dijete,
u pijanoj magli sve boli su male.

I dok se noć spušta nad gradom,
šatori gore k’o vatre veselja,
u njima odjekuje vječni zavjet:
živjeti, piti, pjevati dok traje jesenja čarolija.

Oktoberfeste, ti si ludilo i pjesma,
ti si sloboda u gutljaju pjene,
oda životu u svom najslađem kaosu,
mjesto gdje srce prestaje brojati sate.

I kad se svitanje probije kroz dim,
umorni osmijesi prate korake doma,
još uvijek u grudima svira tvoja glazba –
ti si dokaz da radost nikad ne umire.