„Volim te nemoj to zaboraviti <3,
Jesam ti rekla danas da te volim?,
Želim da ti jutro započne sa tim saznanjem da te volim,
Volim te svaki dan al eto..,
Volim te <3“ ... i drugi ljubavni znaci.

Posmatram svoj život, veliki dio svega onoga što sam maštala sada je stvarnost zar ne? Korak po korak ostvarujem svoje snove, gradim sebe kao ličnost, okružena sam ljudima koji me zaista cijene i poštuju, ali bez obzira na sve u meni je ogromna praznina.

Tek sada, nakon toliko vremena, postajem svjesna kako sam izgubila dio sebe, nakon tog događaja, nakon te noći. Nikad ljepšu a težu majsku noć nisam i niti ću doživjeti. I znala sam, znala sam da je jedan dio mene zauvijek otkinut ali čovjek se valjda vodi onom poznatom: „Vrijeme liječi sve“. Ali ne, vrijeme zapravo ne liječi ništa, samo te privikne na prazninu i bol, prihvatiš je kao dio sebe i nastavljaš dalje bez obzira na sve. Ma koliko teška i jaka bol bila, znaš da moraš da nastaviš u inat samom sebi a i njima, svima koji su te tretirali kao jednu veliku ništavnu stvar.

„Volim te nemoj to zaboraviti <3, Jesam ti rekla danas da te volim?, Želim da ti jutro započne sa tim saznanjem da te volim, Volim te svaki dan al eto.., Volim te <3“...
Čitajući stare poruke, prisjećajući se ne samo tih dana već prisjećajući se kakva sam bila tad...mislim da osjećam još veću bol nego te noći. Ljudima nekako pođe za rukom da se oporave od gubitka drugih, ali kako se oporaviti od gubitka sebe. Kako vratiti stario dio sebe na koji si bila mnogo ponosna i mnogi do tada nisu uspjeli da unište. Sebe kada si bila puna snova, života, ljubavi koju nisi znala kome prije da pružiš, željna da upozna svijet sa svojim omiljenim osobama... sve dok je te iste osobe nisu uništile.

Koliko god bila ponosna na to što si se podigla sama, bez ičije pomoći...ta bol i dalje postoji. Nevidljiva svima, zakopana u tebi. Koliko god htjela vrištati, vjerovatno nikada nećeš, jer si naučila da te niko ne čuje. Kad god si vrištala u tišini, niko to nije primijetio — a oni koji jesu, koristili su tvoju bol da te još više slome.
S vremenom si naučila da vrištiš uspjehom. Postignućima. Upornošću. Nema osobe koja ti nije čestitala, koja se nije divila. S vremenom si toliko napredovala...

Ali jedino što nikada nisi uspjela — jeste da vratiš onaj stari dio sebe. I zbog toga ćeš se zauvijek pitati:
Kako vratiti dio sebe kojeg više nema?