Draga dječice,što tek dolazite,
vi što ćete živjeti u vremenu , što ćete zamijeniti naše malene stare korake...
Mi smo generacija što je hodala izlomljenim stazama. Naučili smo da se sve brzo okreće. Znali smo zidati zgrade do neba, a nismo znali sačuvati povjerenje među ljudima.

Naša svakodnevnica bila je utrka, da imamo više, da izgledamo bolje, da sakrijemo praznine. A dok smo jurili, padali smo , jedni preko drugih, jedni protiv drugih.


Prijatelji nisu uvijek bili prijatelji. Bilo je mnogo lica s maskama. Osmijeh ti nude, a iza njega zavist. Ruku pruže, a čim se okreneš , zabiju ti nož u leđa. Mjerilo se prijateljstvo po interesu,šta možeš dati, šta možeš učiniti, koliko vrijediš na papiru. Rijetki su bili oni što su ostali uz nas kad ništa nismo imali.

Ni ljubav nije uvijek bila ljubav.
Često se više gledalo u novčanike nego u oči. Voljeli su se automobili stanovi, markirana odjeća, a ne duša i nježnost. Mnogo je srca bilo prodano za sitne koristi, a mnogo je pravih osjećaja bačeno pod noge jer nisu nosili bogatstvo. .

Ostavljamo vam prirodu, ali ranjenu, šume posječene, rijeke zagađene, nebo puno dima. Ostavljamo vam gradove, ali u njima previše betona, a premalo topline. Ostavljamo vam jezike naših predaka , stare, mudre riječi, ali bojimo se da će izumrijeti ako ih ne budete čuvali.
Ostavljamo vam tehnologiju ,koja može biti i vaše krilo i vaš okov. Od vas zavisi šta će prevagnuti.


Nismo bili dovoljno hrabri.Nismo uvijek stali pred pohlepu.Nismo uvijek čuvali zemlju kao što majka čuva dijete.
Ipak, bilo je među nama i onih što su se borili. Ljudi što su učili djecu da pamte ljudskost, što su branili pravdu i kad su znali da će ostati sami.
Ne gledajte ljude kroz novac, već kroz srce. Ne birajte prijatelje po koristi, već po duši. Ne dajte da vam ljubav postane trgovina. Čuvajte prirodu kao da je krv u vašim venama, jer ona to i jeste. Čuvajte jezik, pjesmu, vjeru u dobro .

Budite hrabri da volite, i kad boli. Budite hrabri da oprostite, i kad vam je lakše mrziti. Budite hrabri da ustanete protiv nepravde.


Kad budete čitali ovo…

Možda će more biti toplije, a zrak teži. Možda će ratovi još tinjati, možda će gradovi biti viši, a ljudi još usamljeniji.
Ali možda , možda ćete vi pronaći novu ravnotežu.

Možda ćete naučiti od nas, ne ono u čemu smo bili veliki, već ono gdje smo pogriješili.
Možda ćete voljeti svijet više nego što smo mi uspjeli.

Vi ste dokaz da život nije stao s nama. Vi ste svjetlo koje tek treba da zasja tamo gdje smo mi posrnuli.Ako vam ostavimo poruku u jednoj rečenici, neka to bude ova:
"Čovjek vrijedi po tome koliko duša ugrije, a ne koliko novca skupi."