Biraš da voliš onog ko će hoditi rame uz rame pored tebe,
putanjom što se zove život.

Biraš onog ko će ploviti malom lađom,
što je ni oluje ne mogu slomiti.
Kroz mrak, bol, pad i suze,
kroz sunce, sreću, radost i uspjeh.

A vas dvoje ste birali tu lađu.
Dvoje koji biraju jedno drugo — postaju jedno drugom dom.

Svakim danom,
ta lađa postaje otpornija na nemirno more kojim plovi.

Biraš onog koji zna kad je tišina dovoljno teška,
da joj ne trebaju riječi — već zagrljaj.

Onog koji primijeti iskre u očima,
radosnice i one druge.
Onog koji zna riječju da izmami osmijeh,
a zagrljajem zakrpi svijet.

Kad kormilo gubi kontrolu,
a oluja nosi sve pred sobom —
on upali skrivene motore i spasi stvar.

Onog koji uvijek ima rješenje.
Onog kojeg ćeš voljeti,
o kojem ćeš brinuti kad je bolestan,
koji će brinuti kad si bolesna.

Onog kojem je tvoja sreća bitnija od njegove.

Njega biraš.

Biraš da ga voliš.
Biraš da se boriš za njega.
Biraš da ti je bitno da je dobro.
Da prepoznaš iskre u oku,
da upališ skrivene motore kad treba,
da bdiješ krilima nad njim.

Njega biraš.
Njega priroda ne nameće.
Biraš.

Biraš ljubav.
Gradiš je na debelim, čvrstim temeljima,
pa od nje napraviš onu koja je prirodna.
Onu koja je urođena.

Zoveš je prava.
Sakriješ je.
Dižeš joj spomenik u srcu.
Hraniš je, grliš, obasjavaš suncem i čuvaš.

Zoveš je prava.
Jer baš takva i jeste.
Prava, a rijetka.



I. O. M. ✒️