Sve teče svojim tokom. Vrijeme ne pita.

"Vremenom" - je izraz kojim se ljudi tješe sve dok ne primijete da je to jedna od stvari koje ne transformišu naše putovanje. Sati, dani i godine su naši svjedoci poput drveća i stijena oko nas. Nemaju jezik da nam pričaju ali mogu da nas zasigurno podsjete.
Da nas podsjete da vrijeme krasi posađeno cvijeće, očišćeni put i izgrađena kuća sa plavim prozorima. Bez uloženog napora - vrijeme samo ide; bezdušno, nesvjesno i grubo - i tako postaje siva mašina koja radi sve dok čovjek ne umre.


Prošle godine

Prošle godine u ovo doba
Spopalo usko tijelo jedna duša
Nakon što je okusila nekoliko tjeskoba
Došla ponovo da se okuša

Prošle godine u ovo doba
Razvezala se vreća groblja
Poče seoba od zemlje do neba
Svrativši i do usana čitatelja

Prošle godine u ovo doba
Spusti se parna vrućina
Oči zaslijepiše i započe krunidba
Proširi se opojni miris tamjana

Prošle godine u ovo doba
Jedna duša disati je prestala
Prokleta bila – ista joj je otpužba
Je li se sjeća šta mi je sve nalagala?