fb-analytics

Freedom. Responsibility. Truth.

Rep za čitanke: Sergej - Kontra

cover image

Ovaj put u rubrici Rep za čitanke donosimo pjesmu o jednoj bh legendi, koju je napisao Zlatan Hajlovac Kontra.

Rastemo k'o poslije kiše korov,

imamo tekmi u nogama da zavidi nam Kodro.

Zadnjih par godina bio oblaka prolom.

Prodor preko krila, ja sam pred golom.

Poslije ljubim prsten, dva prsta tribinama,

ne sjećam se ničega, al’ valjda je kamera snimala.

Čisti adrenalin, strast, rad, upornost,

hiljadu zadataka, nijedan loš porok.

Neznalice pišu mi "Treb'o si igrat' hokej", okej,

sjetim ih se kad mi sjedne volej.

Dodaju ti gluposti i svakakav epitet,

al’ važi samo traka na kojoj piše kapiten.

Na terenu majstor,

duel sa mnom tu - znači da si naograjs'o.

Lopta ima oči, svaku taktiku znam napamet,

i ginut ću za dres na svakom pedlju k'o Barbarez.


Sergej... lice svoje zemlje

Sergej... sensej


Ubojiti napad, go' k'o šala, to je činjenica,

odbrana tvrđava, vezni red radi k'o singerica.

Timski duh, znači, neće preć' centra.

Svejedno mi je uloga strijelca il' asistenta.

(Jes’ me čuo?) Jes’ me čuo? Reko' neće prijeći centra,

zijanit će od našeg sklada i brzog tempa.

Mogu računat’ ko će me pokrit' kad je loš dan,

pokriće i oni s kojima se na treningu koškam.

Mi smo košnica, elitni vod, bratstvo,

ako u to sumnjate, pokazaćemo zašto.

Samo skupa ostvarimo što je svako mašt’o,

svako mali šaraf u mašini - e baš to.

Džaba snaga, mišića pedeset kila (džaba),

džaba brzina o kojoj sami Bolt sniva (džaba),

džaba upornost kad se znoj niz oči sliva (džaba),

u tekmi života si nula bez svog tima.


Sergej... lice svoje zemlje

Sergej... sensej


Sergej Barbarez: "Počeo sam na tim takozvanim mahalama gdje sam bio otkriven. I tako je krenula isto moja karijera i to je bilo sve što sam želio i što sam imao."


San dječaka, cikom zore lopta od zid,

krpljena, okrugla ide gdje je život vozi.

Učim je kontrolisat, al' bježi mi s noge,

smiju se stariji, al' probam opet i opet.

I popet ću se sebi na glavu dok ne bude po mom,

ono hercegovačko u meni se budi pred golom.

Svaki kontakt sa loptom, jedan zadatak je gotov,

život fudbalera, karijera, šanse k'o loto.

Nemam moto, imam disciplinu, fore za skontat',

gledat stalno, tamo 'vamo, druge fore im prodat.

Hoću samo ovo, ne moram biti slavan i bogat,

neka bude šta bude, ja i lopta - prst i nokat.

Pratim je preko granica, živih zidova, zidina,

čim stanem na nju, srce u grudima vibrira.

Smisao - e tad ga shvatim,

nije važna lopta nego razlog što je pratim.


Uvijek sam htio bit' k'o Sergej

Velemajstor, lice svoje zemlje

Uvijek sam htio bit' k'o Sergej

Motor svog tima, sensej.

Information

Categories