Stotinu li mu bijelih zimskih pahulja , što padoše te Božićne noći.
Prekriše staze, puteve i sva mjesta koja do tebe vode.
Ne može se ni pješke, ni autom, ni poštom.. ne može više ni mislima do tebe.

Tamo gdje si ti mi je nepoznat teren.
Jesu li to topliji krajevi, hladniji od ovih ili Mediteranom natopljena klima?
Jesu li to kestenovi il' su procvale ljubičice?

Snijega li mu..
Pade kao dolazak Djeda Mraza,
Toliko tiho, nečujno,
Kao da je pero doletjelo.

Zamete sve,
Stade sve,
Ukoči se i zmrznu.

Nešto kao ono gdje smo mi sad'
Je li to faza ili zauvijek?
Ne znam.

Snijeg sam uvijek volio, a ti mrzila
I gle čuda, da ga počnem mrziti i ja.
Puteve mi do tebe zamete.
Kao da bih išao tebi ikako.

Ličim na tebe polako,
Mrzim sve što i ti,
Evo i snijeg.

Može li se makar pismo poslati Djeda Mrazu?
Na Sjeverni pol,
tamo gdje je led, snijeg i vjetar.
Možda ga odnese?

Šta da mu tražim?
Možda tebe?

Uvijek i zauvijek?
Makar sa Sjevernog pola da stigne odgovor.