SIDRAN.

Odlazim... reče pisac i ne ode
Još je ovde
Do zadnjeg ispisanog stiha
Zadnje napisane riječi.
Tu je iako nema šta za reći.

Ne mračim ali nije baš da se budučnost svijeta ogleda pod svjetlom.
Kad sve sabereš
Još si prekriven krvlju prošlosti
Koliko god da je pereš
Sve ti je to na grbači , uzalud se streseš.

Ali postoji vrijeme kad skinut će se breme...


I tako pisac luta tražeci sebe .
Dopirujući do vas
Gubeći vrijeme .
Sve će stati , ali ne i njegov glas.
Stav i svaki harf
Šta bio je on sav ,
Šta biće od sad .
Iako ga neće biti kad-tad.
Ostat ce vječno mlad.
Zauvijek utiskan u ovaj grad.


Uvijek u nečemu spokojan i miran
Tako i ja imam pravo da biram
Na svašta da vam aludiram
Kalkuliram i sumiram
I na kraju... Kraj je divan
Ako gledaš očima kao Sidran.
Tad si vječan..