Neka malo ozbiljnija pitanja
Šta ćeš kad ti pukne kondom?
Šta ćeš kad ne dobiješ podršku svojih?
Šta ćeš kad ne budeš imala za pempas?
Šta ćeš kad ne završiš školovanje?
Šta ćeš kad ti bude dosta svega?
Kad on ode po cigare ili novine,
pa ga dovedu kući uništenog?
Baš kao što je uništio tebi snove.
Šta ćeš kad ti mali bude pun trauma,
zbog toga što mu tata loše glumi da voli mamu?
Šta ćeš kad te svako oko sa sažaljenjem gleda,
da li si jaka da na ledjima nosiš neispunjene ambicije?
Šta ćeš ako odlučiš da je abortus jedina opcija,
a on se ne slaže sa tim,
šta ćeš ako te on tjera da abortiraš,
a ti bi prije umrla nego ubila svoje dijete?
Šta ćeš ako ubiješ dušu koja je mogla da izliječi sidu,
pa se budiš u znoju sljedećih decenija znajući da nosiš krv na rukama?
Šta ćeš ako ne budeš mogla više da živiš sa sobom,
da štrik svežeš ili se popneš na krov zgrade?
Šta ćeš ako ti kontracepcija uzme fertilnost,
a ti si baš htjela da imaš djecu?
Šta ako ih sad ne želiš, ali se predomisliš?
Šta ćeš kad raširiš noge jer je seks jedini način da pokažeš da voliš,
Hoćeš li razmisliti o svim mogućnostima?
Hoćeš li čuvati čednost ili ćeš biti žrtva vesternizacije?
Hoćeš li se smijati djevojkama koje se čuvaju kad ti se svaka kost u tijelu bude lomila?
Hoćeš li misliti i dalje da su zatucani svi oni koji se čuvaju?
Šta ćeš?
