Svjestan sam da prošlost odlazi u nepovrat, kao što sam svjestan i toga da ne postoji čovjek bez nje. Prošlost je dokaz da se živjelo, ali svako dublje zadržavanje u njoj krajnje je nebitno. Dugo mi je trebalo da to shvatim i da to saznanje prenesem u život. Da se oslobodim stega prošlosti koje, utičući na sadašnjost, neprimjetno određuju i budućnost.
Nema čovjeka bez patnje. Tuga se može skrivati iza lažnog osmijeha, ali tada je cilj promašen. A cilj bi morao da sija, poput iskrenog osmijeha na usnama, poput radosti u srcu ili svjetlosti u zjenicama, jednostavnije: da sija poput lica i naličja ljubavi.
Nema ni radosti dok se iz srca ne potisne i posljednji dašak tuge. Tako ti je u životu. Jedno potire drugo: svjetlo tamu, sreća tugu, toplo hladno, lijepo gadno, istinu laž, lijenost rad, let pad. Mogao bih nabrajati sve dok se Opsjena ne ulije u Javu, pa dalje do Sna - ali neću.
Iz svega sam shvatio da su oprost i zaborav jedino rješenje. Bestidno jednostavno, ali istinito. Pomiriti se i zaboraviti sve što nije potrebno. Stege prošlog u mislima treba zamijeniti mislima budućnosti - nalik trapavoj želji na kraju sanjarenja. Tamo gdje te okruženje ne dotiče kao u stvarnosti.
Gdje prizemljeno potiranje gubi važnost - kao tužbalica bez lelaka i žalnog u pojkama.
Gdje jejina nije kukumavče, ni buhtavica porod zlih stihija.
Gdje nema priviđenja ni slobode svezane vjekovnim dogmama.
Gdje se zbitije prividnih sličnosti i zgusnute misli ne pretvaraju u epsku tugu, već se rasprsnu nad obalom kao jato usnulih ptica u kojem se legu buduće radosti.
Tek kada smo spremni na oprost i u pomirenju sa kosmosom, prestajemo da pritajeno patimo.
Gdje se završavaju radost i sreća, tu počinje milosrđe, a za milosrđe nismo dovoljni samo mi, potrebni su i drugi, i sile koje ne pripadaju ovom, oku vidljivom svijetu. Milosrđe je šire i dublje od sreće, jer se ne prima kao dar. Milosrđe se daruje. Milost se prima.
Tada to nisam znao.
Do danas saznao sam.
Možda u Dolini, daleko od vode i znanja koje ona nosi, sve izgleda drugačije. Tamo je često bitnije koga znaš, a ne šta znaš… .