Pročitala sam jednom "Život počinje gdje strah prestaje". Živote moj, dobro mi došao, najdraža noto moja.
Bit ću iskrena,
Na prvi momenat dah mi je stao,
Nisam mogla doći do razuma,
Nisam mogla doći do riječi.
Prošlost vrti jednu ploču,
Sadašnjost zanemarujemo,
Budućnosti me bilo strah.
Uplašila sam se šta bih mi budućnost mogla donijeti,
Bolje rečeno, koga bih mi mogla donijeti.
Za druge "Safe space" prostorija,
Za mene "Safe space" osoba,
Uvijek si mi bio "Safe space".
Nisam znala da smiraj moje duše, dolazi nakon mećave.
U moj život, ušao si kao tornado.
Zaboravila sam da oluja kratko traje.
Onda sam te ponovo pronašla,
Neko davno izgubljen,
Neko koga volim,
Neko moj.
Još uvijek pamtim strah koji mi je oduzimao tijelo,
Nije strah da mi ponovo uđeš u život,
Bilo je to sjećanje na to kako sam osjećala usred vremena kada te nije bilo tu.
U početku sam se uplašila,
Sada to znam.
Istina je da ne znam kako će ispasti sljedeći dan,
ali biću dobro sve dok kraj tebe osvanem u novi dan.
