Svaki jezik u svojoj leksičkoj strukturi posjeduje određeni broj posuđenica. One ponekad potiču iz engleskog, njemačkog, francuskog ili pak nekog drugog jezika. No, kada je po srijedi bosanski jezik, njega obiluju riječi orijentalnog porijekla. U kontekstu orijentalnih riječi obično govorimo o onim riječima koje se vezuju za arapski, perzijski ili turski jezik. Upravo zbog toga je neumjesno za sve riječi upotrebljavati termin turcizam jer, shodno tome, one mogu biti i arapske ali i perzijske.

Tok jezika i njegov razvitak jesu posve zanimljive tematike u lingvistici koje posjeduju svoje zasebne naučne oblasti kao i istraživače. U okvirima bosnistike kao i orijentologije je mnogo rađeno na utvrđivanju genetskog porijekla riječi. Slijedom toga, dr. Đenita Haverić je zajedno u koautorstvu sa dr. Amelom Šehović objavila 2017. godine knjigu pod nazivom Riječi perzijskog porijekla u bosanskom jeziku. U spomenutom djelu autorice otkrivaju jedan široki spektar riječi koje su se u velikoj mjeri udomaćile u bosanskom jeziku a za koje mnogi i ne znaju da su perzijskog, a ne riječi turskog porijekla. Ono što se može navesti kao uzrok tome jeste činjenica da su orijentalizmi u njihovoj cjelini došli preko Osmanlija na naše prostore, a opet, oni su te riječi u različitim fazama preuzimali iz perzijskog i arapskog jezika koji su tada, u Osmanskom carstvu, djelovali kao dvorski, naučni i administratorski jezici; prije svega, jezici kulture. Zbog toga se u našoj lingvistici tretiraju kao turcizmi shodno njihovom krajnjem ishodištu, ali ne i originalnom.

Pošto se radi o poprilično velikom broju riječi, navest ćemo samo kao primjer nekolicinu riječi koje su veoma frekventne u našem jeziku ali u osnovi vode porijeklo iz perzijskog jezika. Tako dr. Elvir Musić u svojoj knjizi Jezici u kontaktu - kulture u dodiru navodi pregršt riječi od kojih izdvajamo: abdest, aferim, akšam, alat, bakšiš, čarapa, čaršija, česma, čoban, čorba, delija, pendžer, dušman, džigerica, đerdan, findžan, hefta, hodža, jaran, merdevine, namaz, nišan, piriniač, šeher, zijan itd.

Ovdje možemo primijetiti da su sve navedene riječi one koje su duboko ukorijenjene u naš svakodnevni govor do te mjere da se jednostavno ne izdvajaju kao nešto što bosanskom jeziku i ne pripada. Kulturna razmjena posredstvom jezika jeste faktor koji najviše obogaćuje cjelokupno kulturno iskustvo a ne samo ono jezičko. Zbog toga, naš zadatak bi se trebao ogledati u očuvanju ovako dragocjenog leksikona, njegovog isticanja i prenošenja na one koji dolaze poslije.