XAOZEN

"Koza"

Samo stani, život nema reprizu.
Gledam u noć, tramvaje što odlaze za remizu.
Sarajevski minusi mi obraze grizu.
Vijesti najavljuju neku novu krizu.

A slova u svesci samo se nižu,
Sunce ode da dozove kišu.
Kiša će otić da pozove snijeg.
Grad će zabijelit kao i brijeg.

Ponekad stvar moraš pustit da prođe.
Sve što zapišem u svesku, prepišem ovdje.
Ponekad zavijem u mora metafora.
A nekad u kost, kažem šta mislim.

Drugovi mi kažu da u ovom sam "koza".
Odakle vadim sve te rime... Ko zna?
Debeli su mi šavovi jer krhka je koža.
Paranoja pun je mozak,
Ko' da uhode me i Udba i Ozna.

Ali ovakav se i U MAGLI prepozna.
Kao i najjači kad vremena su grozna.
Ne možeš vidjeti vinograd od jednog grozda.
Niti od jednog putnika stalnog gosta.

Ovde život brzo prođe ako baciš se sa mosta.
Svakom je svačega dosta.
Ocrnjene neće spasit ni mjesec posta.
Jer džaba glada usta ako su orasi u džepu.
Samo rijetki vide suštinu u svemu.

Za takve samoća puno košta.
Dok dušu im probada olovka oštra.
Kad prevaziđeš foršpil... Postaješ KOZA.