Pravim poezijan.
XAOZEN
"Oko mene"
Vidim..Tu oko mene,
Svuda na žicama okačene tene,
Ekipe što rade ko' da su noćne smjene.
Vidim... Tu oko mene
Kako me zbog tog
Stavljaju u isti koš,
Kao da čovjek ne može biti nešto još.
Nešto mimo etikete.
Iako sam mahalsko dijete.
Zašto ih lijepite na mene?
Na sve nas?
I zato zamandalimo vrata,
i pružimo lanac,
Našom ulicom slabo kad prošeta se stranac.
I jeste mi smo ti, kada nam ne leži, dižemo buku.
Ali smo mi ti koji u nevolji pružamo ruku.
I ne podmećemo skije
Ko je naš, a ko nije
Ne zamaramo se s time.
To što prolaziš ti, sve sam sa 14 prošao sine.
Idalje sam svoje prezime i ime.
Jedino to možeš ćuti kad ti ruku pružim.
To sam ja, a ne odakle sam i s kime se družim.
I uvijek moj dom biće na toj adresi.
To si što jesi!
U grob to sa sobom ponesi.
Jer identitet je skup, ako ga nemaš tek onda ...Gdje si?
