Na raskrsnici vidiš:
ni lijevi, ni desni, ni onaj između njih nisu pravi.
Okreneš se i shvatiš: pravi je ovaj na kojem stojiš.
Baš tu gdje trebaš biti, onako kako trebaš biti.

Zastaneš, pogledaš unazad, pa prema onoj raskrsnici, pokušavaš razumjeti — zašto je tu?
Na znaku pored puta piše „Zabrana dalje“, u potpisu: Život.

Dok ne dođeš do raskrsnice,
ne vidiš koliko je iza lijepo,
koliko si porasla,
koliko sada razumiješ ono što prije nisi mogla prihvatiti.

Onaj put iza zabrane djeluje nepoznato, pomalo strašno,
ali ovaj koji ostaje za tobom — namiguje ti i kaže:
„Mene si prošla. Ima l’ bona neki da ne možeš?“

I stvarno — ima li?
Pogledaj se, nasmij se.
Koračaj veliko, sigurno, ponosno.

Sve što je bilo — trebalo je.
Sve što jeste — najbolje je.
Sve što će biti — tvoje je.

Leti. Pleši.
Šaraj zemlju po kojoj hodaš.
Budi čarobna jesen — tiha, a snažna.
Kojim god da ideš, sjeti se, ti znaš kako putem gaziti, kakav god on bio.


I. O. M. ✒️