Od malih nogu volim rock, domaći i strani: sve od Bijelog dugmeta pa do Led Zeppelina. To je glazba na kojoj sam odrasla, ključan dio mog odgoja, koji je uz tatu rockera bio neizbježan.
A čim sam kao srednjoškolka dobila pristup internetu, krenula sam sama intenzivno istraživati, i oduševila se kada sam shvatila koliko je rock širok pojam u glazbenom svijetu i koliko podžanrova se skriva pod tom “stijenom.”
Moj Spotify krije preko 400 playlisti (zasad), od kojih su tri četvrtine raznorazni rock miksevi: od početaka rocka 50.-ih s Elvisom na čelu, preko klasičnog i hard rocka 60.-ih i 70.-ih, hair metala 80.-ih, trash metala i grungea 90.-ih, pa sve do današnjih alternativnih fuzija i modernih inačica starih majstora, gdje prvo mjesto čvrsto zauzima Alter Bridge.


Alter Bridge bend je koji je nastao 2004. godine, a formirali su ga Scott Phillips, Mark Tremonti i Brian Marshall, bubnjar, gitarist i basist benda Creed, koji se godinu dana ranije raspao. Izvrsnom instrumentalnom trojcu falio je netko za mikrofonom, i tada su pozvali Milesa Kennedyja da im se pridruži. Zapazili su ga dok je svirao gitaru i pjevao u bendu The Mayfield Four, koji je pjevač bio osnovao s dugogodišnjim prijateljima, ali se raspao jer unatoč kvalitetnoj glazbi nisu pali pod povećalo javnosti. Kennedyjev čist i topao tenor raspona četiri oktave bio je upravo ono što je Tremonti tražio u vokalu koji je zamislio da pjeva nove pjesme na kojima je radio od raspada Creeda, što se do dan danas pokazuje kao pun pogodak.


Iako bi ih mnogi na prvu klasificirali kao heavy metal bend zbog tendencije da svojim glazbenim dionicama “flertaju” s alternativnim metal zvukom, progresivnim rifovima na gitari i u nekim pjesmama općenito post-grunge stilom, Alter Bridge definitivno je hard rock bend - i to vjerojatno najbolji i “najčišći” hard rock bend modernog doba rocka, jer se uz žustrinu i ritam koji vozi, provlače melodične, skoro pa simfonijske dionice, popraćene složenim i precizno odsviranim instrumentalnim pratnjama (sjetite se samo Zeppelina, koji su im jedni od brojnih uzora) jednom od najkvalitetnijih rockerskih vokala 21. stoljeća.


Prvu priliku slušati ih uživo propustila sam prije četiri godine, stoga čim su ulaznice izašle za ovaj nastup - jedini u regiji u sklopu turneje What Lies Within - jedna je odmah postala moja, a da sam dobila marku svaki put kada sam u posljednja tri mjeseca čula pitanje “Čiji koncert?” dok sam planirala ići (pa skoro odustala, jer Zagreb, zima, ma tko će - ali su me srećom u zadnji tren nagovorili), vjerojatno bih i isplatila ulaznicu. Nitko, ali apsolutno nitko koga znam nije čuo za Alter Bridge, koji sam slučajno otkrila prije šest godina kada mi je za uho zapela pjesma “Addicted to Pain,” koja mi je naletjela na YouTubeu dok sam učila za težak ispit.


Kao što možete pretpostaviti, na koncert sam išla sama. Sigurno, kao i mnogi oko mene, mislite da to a) nije sigurno i b) nije zabavno. Iskreno dragi moji čitatelji, iako ovo nije prvi (a vjerujem ni posljednji) koncert na koji sam otišla u vlastitom društvu, ne pamtim kad sam bila opuštenija i bezbrižnija u tolikoj masi. Ima nešto u tome kad se nađete okruženi ljudima koji, iako potpuni stranci, s vama dijele strast prema jednoj istoj stvari. A što se tiče zabavnog dijela, sva moja pažnja kao i pažnja ljudi oko mene bila je na pozornici, i biti dijelom toga iskustva je biti kao stanica u živom biću: mi u publici tvorili smo organizam, ekipa Alter Bridgea bila je srce, a njihova glazba krv koja je kolala našim venama.


Ako vas zanima kako zvuče, predlažem da poslušate neke od pjesama koje su izvodili. Alter Bridge nastup je otvorio prvom pjesmom s novog istoimenog albuma koji je izašao prije nešto manje od mjesec dana, “Silent Divide,” a koja zvukom i tekstom podsjeća na klasični hard rock stil kojim su započeli karijeru i zacementirali svoje mjesto na glazbenoj sceni.
S istog albuma izvodili su još “What Lies Within” nešto mračnije tematike, i melodičnu “Tempted and Able.”
S prvog albuma izvodili su miljenice publike “Open Your Eyes” i “Metalingus,” “Burn It Down” koju je na vokalu ispratio Tremonti, i “Broken Wings.”
Na popisu su se našle “Rise Today,” “Cry of Achilles,” “Fortress,” predivna “Ghost of Days Gone By,” i moje najdraže, hard rock hitčina “Addicted to Pain” koju je publika citirala, i balada “Watch Over You,” koja je pokrenula valove emocija.
Povratak na bis otvorili su savršenom “Blackbird,” čija izvedba je trajala skoro deset minuta, a nastup su zaključili velikim hitom s trećeg studijskog albuma, “Isolation.”


Predgrupe su im bili žestoki i najprogresivniji od bendova večeri, Sevendust, koji su publiku zagrijali hitovima “Black,” “Enemy,” “Face to Face” i singlom “Is This Real You,” kojim su najavili novi album. Sljedeća poslastica bio je bend Daughtry, predvođen nevjerojatnim vokalom Chrisa Daughtryja, čiji fan sam još od srednjoškolskih dana. Čuti uživo pjesme “It's not Over,” “Home,” “Antidote,” “Heavy Is the Crown,” i “Artificial,” za mene je bilo van-tjelesno iskustvo, a kada su kraljevi večeri, članovi Alter Bridgea, izašli na pozornicu, učinili su to najboljim koncertom na kojem sam do sad bila.


Ponavljanje je majka znanja, a ono što sam ja ovim iskustvom ponovila je da su rock koncerti i dalje najsigurnije gužve u kojima se mogu naći, da treba poslušati ljude kad ti kažu da ideš negdje i na svaku tvoju izliku nađu protu-argument, i da ću apsolutno prvom prilikom opet biti u publici kada Alter Bridge bude nastupao.



Do sljedećeg pisanja!
- Iva Pehar