Zmajevi: ekonomski pokretač

Za državu koja je u svijetu poznata po minama, ratu i nešto rijeđe po hrani i prirodnim ljepotama, veliki sportski uspjesi nisu samo sportski, već civilizacijski. Kultura kruha i igara pretvorila je plasman fudbalske reprezentacije na Svjetsko fudbalsko prvenstvo u okosnicu nadanju, a pošto nada živi najduže nije naodmet ušićariti koji pregled ili marku na opštoj radosti inače ucviljene nacije.

Zvanični Panini albumi i sličice postali su endemski proizvodi, koji sa kioska nestaju brže nego milioni na tenderima. Kupuju se palete sličica, mijenjaju duplikati i kunu distributeri zbog nedovoljnih količina u prodaji. Osim sličica, sa polica nestaju i dresovi reprezentacije, iako je početna cijena istih skoro 250KM. Svi smo preko noći od selektora postali modni dizajneri, naravno uz neumornu podršku vještačke inteligencije. Tako je rimska izreka: Kruha i igara, dobila svoj novi, bosanskohercegovački oblik: Sličica i dresova.

Svaki sportski uspjeh, a naročito fudbalski u stopu prati hiperprodukcija navijačkih pjesama od kojih će većina otići u zaborav nakon što se prvenstvo okonča.

I am from Bosnia take me to America:

Sve je počelo tokom martovskog baraža za plasman na Svjetsko prvenstvo, kada se dodgodila reinkarnacija gastarbajterske hit epopeje USA benda Dubioza Kolektiv stare trinaest godina.

Pjesma od odlasku preko bare, razočaravanju u život u dijaspori i čežnji za domovinom pretvorila se u predskazanje plasmana. Nakon pobjede protiv reprezentacije Walesa, zvučnik Zmajeva podsjetio nas je i na verziju čiji je autor švedski DJ naših korijena - Emir Kobilić, pozmatiji kao Salvatore Ganacci.

Ubrzo je lavina inspiracije potaknula i niz drugih estradnih umjetnika, ali i AI egzibicionista da okušaju svoju sreću u sklapanju što orginilanije i patriotskije navijačke pjesme, ne bi li rezultate Zmajeva iskoristili kao platformu za sopstvenu promociju.

Dubioza Kolektiv je modernizovala stari hit, objavivši verziju posvećenu isključivo Svjetskom prvenstvu.

Netom prije njih, svoju navijačku pjesmu Svjetsko, a naše izbacila je i grupa Helem Nejse.

U međuvremenu smo dobili niz uhuneugodnih pjesama produkovanih posredstvom AI alata, gdje se jeftine rime miješaju sa grubim, horskim glasovima, dok se kadrovi Une, Drine i Save smijenjuju u skoro identičnim videospotovima.

Zatim su i odveć zaboravljeni pjevači odlučili da protegnu glasnice u gluhoj sobi, pa smo dobili Osjećaj ovaj, pjesmu Amela Ćurića u neothompsonovskom maniru koja je već zabilježila više od pola miliona pregleda.

Svoje mjesto pod krilima Zmajeva potražio je i Davor Badrov koji je dosadašnju karijeru uglavnom gradio u Hrvatskoj. Bosna je to, otpjevao je Badrov, prisjećajući se riječi svoga djeda.

Repertoar navijačke muzike postao je bogatiji i za numeru portala reprezentacija.ba : Srce Bosna, duša Hercegovina, a kako niz mundijalskih profotera ne bi otišao u nedogled, ovdje ćemo stati.

Više nije pitanje ko je objavio ili će objaviti navijačku pjesmu, već ko neće?

Nema sumnje da će se do prve, a i nakon prve utakmice Zmajeva 12. juna pojaviti još po neki hit u pokušaju. Nekolicina, sada već estradnih veterana otišli su korak dalje, pa će terenskim radom, u kulturnim centrima i emigrantskim, prekoatlantskim kafanama zaraditi živi novac, dok publika u transu, poderanih grla i uflekanih dresova bude trošila zadnje dolare iz slamarice.

Muzika i pjesme nisu na odmet, ali iskorištavanje tuđeg uspjeha za rad lične koristi daleko je ispod praga dostojanstva, pa čak i za estradne ličnosti