U originalnoj tragediji ''Car Edip'' od Sofokla pratimo istoimenog tragičkog junaka u nastojanju da spasi Tebu od nesretne kuge koju je u grad poslao Apolon. Pararelno s tim, mi kao čitatelji tragedije otkrivamo veoma haotične činjenice o Edipovoj prošlosti i njegovoj sudbini, što je ključno. Prvi problem koji imam s ovom adaptacijom djela jeste zaobilaženje one publike koja se ipak odlučila da ne pročita Sofoklovog Edipa te ode na predstavu. Na kraju krajeva, ne smijemo zaboraviti da je upravo ovo vrhunsko književno djelo namijenjeno za scenski prikaz. I time nastaju ''rupe'' u prikazanoj radnji koja itekako štete perspektivi publike. Dosta stvari je zanemareno koje su ključne kako bismo mogli razumjeti i pratiti Edipov put do njegova patosa. Da nisam prethodno čitao Edipa ne bih ni znao tko je tko u predstavi. Da li je problem u prebogatoj scenografiji koja oduzima pozornost od suštine ovog prikazivanja? Ili je upravo u dramaturgiji ovog postavljenog komada problem? Možda je i jedno i drugo? U svakom slučaju, opasno je iz ovakvih djela kao što su grčke tragedije išta izbacivati što je direktno vezano za situaciju likova, a u ovoj predstavi skoro pa da nemamo osjećaj da smo u Tebi, i da hara kuga; jer ovakva situacija u kojoj je postavljen lik Edipa je od prevelike važnosti za daljnju njegovu dramsku motivaciju - da otkrije ubojicu Laja Labdaka. Ovo je i fenomenalno mjesto u kojem se nalazim u tekstu te ću ga iskoristiti da prikažem samog lika Edipa u ovoj adaptaciji. Svako ko je čitao ovu tragediju pogotovo bi se razočarao/la prikazom Edipa kao nekog malograđanskog, primitivnog i, da prostite, kretenskog Edipa koji stakvim karakterom sprječava da mi kao publika doživimo katarično iskustvo zbog njegova pada. Kao da pratimo antagonistu koji od tolike zloće (koju iskazuje odnosom prema drugima) dadne nama zadovoljstvo kada samom sebi iskopa oči. Ja sam lično osjetio tu satisfakciju na kraju jer je sebi to uradio - a ne bih trebao, jer to nije taj Edip kojeg bismo trebali pamtiti. Time se i nadovezujem s mojom mišlju kako radnje nekih velikih djela dramske književnosti ''ne treba dirati'' kada ih se postavlja na scenu. Uostalom, šta je De Brea htio reći nama publici ovim komadom, bez da nagađamo? Možda je htio da postavi komad koji će privući ljude u pozorište jer još uvijek ima pojedinih pozorišnih radnika koji misle kako ljudi slabo idu u pozorište? Ili je samo htio da ''skine i drugačije presvuće'' Edipa kako bi zaintrigirao osobe poput mene koji za neke stvari će ipak otići u zagrljaj tradiciji? Ili je upravo, kao što naslov kaže, htio ''uvrijediti'' Sofoklova Edipa ili čak samog Sofokla? Moguće. Ali po mom mišljenju, to nisu dovoljni razlozi da se općenito bilo koji komad postavlja na scenu. Dovoljan je jedan razlog, a intimnije je prirode. A u ovoj predstavi ne vidim, nažalost, nikakvu povezanost viđenog sa autorom. Ova tragedija bi i bila idealna za mnoge društvene i političke situacije koje trpimo danas, i to se može iskoristiti; s obzirom koliko je ova tragedija i dalje ''živa'' u našem vremenu. Ali svakako o tome nema smisla sada govoriti jer takav se neki potencijal nije iskoristio.