LIKOVI:

DŽEMAL
FARUK
ESMA
INSPEKTOR






























1. SCENA
Jutro ispred zgrade mjesne zajednice. Tabla sa natpisom: ''OPĆINA GORNJI VARAK''. Postavljen oglasni pano. Ljudi prilaze da pročitaju objavu. Esma, Faruk i Džemal dolaze skoro istovremeno.

DŽEMAL (čita glasno, dramatično):
''Obavještenje: Općina Gornji Varak dodjeljuje godišnju nagradu za NAJČESTITIJEG GRAĐANINA. Nagrada 10.000 maraka. Prijave do petka. Dokazi poželjni.''
(pauza)
Pa zar ima iko čestitiji od mene?

ESMA (zapisuje u svesku):
Znači... prijava... dokaz... jel' važi potvrda da nisam trošila struju prošli mjesec?

FARUK (zanosno):
Deset hiljada maraka za poštenje! Pa poštenje – to je moje drugo ime!

Uzme jabuku sa tuđeg štanda i počinje grickati.

DŽEMAL:
Drugo ime ti je ''Kleptomanija'', bolan.

FARUK:
Ma šta ti pričaš! Činim uslugu – samo uzimam ono što se ionako pokvari.

ESMA:
Znate li koliko sam ja puta prošla pored prosjaka... i dala mu?!

DŽEMAL:
Misliš: skoro dala?

ESMA:
Pa dobro... Ali stvar je u tome da meni ne trebaju pare...
(pauza)
...osim ako mi baš trebaju.

DŽEMAL (publici):
Mislim da Općina treba da čuje istinu. O meni.
(tiho)
Koju ću ja fino napisati.

FARUK (podiže jabuku ka nebu):
Poštenje je moje drugo ime!
(publici)
Trebao bih nekog... ko zna pričati stvari malo drugačije od istine.

ESMA (publici):
Da li se računa ako sam 2011. vratila kusur u prodavnici?

Dolazi Inspektor. Svi se isprave.

DŽEMAL:
Inspektore, jel' gladni ste?
(ponudi mu pogaču u obliku srca)

INSPEKTOR (uzme i zagrize):
Mmm... Već mi se sviđate.

FARUK (prilazi mu i tiho govori):
Inspektore, ako vam treba vodič kroz Gornji Varak, tu sam – znam svaki ćošak. Možda da Vas odvedem tamo na onaj štand sa najboljim ćevapima?

ESMA (slatko se smiješi):
A ja Vam mogu ispričati gdje je najmanje gužve u Gornjem Varaku...
(znalački ga pogleda u oči)
Mjesto gdje se možete opustiti... i da... osjetite da ste stvarno dio nečega.
(uzme ga za ruku, zavodnički)

FARUK (nervozno, pokušava skrenuti pažnju):
Ej, Inspektore, da ne zaboravite da na štandu ima i domaće rakije – samo da znate...

ESMA:
A možda bismo mogli zajedno prošetati do one male kafane, pa da Vam pokažem kako Gornji Varak diše poslije posla.
(s osmijehom, namignuvši)
Možda bi Vam se svidjelo.

INSPEKTOR (zbunjeno, ali nasmijano):
Pa, ne mogu reći da mi se ne sviđa ideja.

DŽEMAL (sa strane):
Ej ljudi, haj se manje nabacujte! Treba nam taj najčestitiji!
























2. SCENA
Unutrašnjost mjesne zajednice. Stolovi, stolice, na zidu velika tabla s nazivom natječaja: ''NAJČESTITIJI GRAĐANIN''.
Inspektor, Esma, Faruk i Džemal ulaze. Napeta atmosfera, svi žele pobijediti.

DŽEMAL (podrhtava od uzbuđenja, odmah kreće s nabrajanjem):
Pa ljudi, znate li koliko sam ja puta pomogao starijima? Preko puta pošte, kad je starica pala, odmah sam joj pomagao da se digne!

FARUK (smiješi se):
Jes' li joj, bolan, stvarno pomogao ili si samo gledao da ti neko vidi dobro djelo?

DŽEMAL:
Pa, naravno da hoću da se zna! Poštenje se ne skriva!

ESMA (držeći svesku):
A ja sam ove godine dala krv za hitnu pomoć i to triput! To je poštenje, ljudi moji!

FARUK (mašući dramatično rukama):
Da, a ja sam prošle nedjelje spasio psa iz kanala!

INSPEKTOR (nabacuje rukom, smiruje ih):
Dosta! Dosta! Treba nam dokaz. Ne priče. Nego dokumenti. Svjedoci.

DŽEMAL:
Evo, imam svjedoke! Komšije!

ESMA (izvuče isprintanu sliku, pokazuje):
Evo imam sliku kad sam čistila park ispred škole!

FARUK (iz džepa vadi ručnu napravu):
A ja imam ovaj stari alat za hvatanje štakora – kupio sam ga da pomognem u borbi protiv štetočina u našem kraju!

DŽEMAL (podsmjehući se):
Pa nije to baš poštenje, to je više... deratizacija!

INSPEKTOR:
Sve ovo zvuči neuvjerljivo. Treba mi nešto stvarno, konkretno.

ESMA (pogleda Faruka i Džemala, šapće):
Imate li papir da niste uzeli ni marke sa susjedovog štanda?

FARUK (malo nervozno):
Nemam, ali...

DŽEMAL:
Ma šta će nam papir kad je poštenje u srcu, ha?

Inspektor sjedne za stol i hvata se za glavu.




















3. SCENA
Isto mjesto, malo kasnije tog jutra. Esma, Faruk i Džemal se spremaju da napišu prijave. Svaki od njih pokušava na svoj način da ''uljepša'' istinu.

DŽEMAL (piše u svesku, mršti se):
“Ja sam u pet godina samo dva puta zakasnio na posao...” Ne zvuči baš baš pošteno. Bolje da napišem da sam svake godine organizovao humanitarni turnir.

ESMA:
“Moj komšija kaže da sam jednom platila struju na vrijeme.” To je moj dokaz. To valja!

FARUK:
Ja ću napisati da sam jedini koji nije ukrao jabuku s tuđeg štanda. Iako... može i da ne napišem da sam je ipak pojeo poslije.

ESMA:
Ma, ko gleda na sitnice? Glavno je da zvuči čestito!

DŽEMAL:
Evo ideje! Da napišemo zajedno, kao ekipa! Podijelimo nagradu. Svako nešto napiše – sabrano to zvuči kao dokazana čestitost.

FARUK (podiže obrvu):
Ko će šta raditi?

ESMA:
Ja ću pisati, vi dajete izjave.

INSPEKTOR (ulazi, vidno nervozan):
Aha, vidim da ste već počeli sa... kreativnim prijavama?

DŽEMAL (smješka se, pokušava sakriti Esminu svesku):
Ne, Inspektore, samo... zapisujemo činjenice.

FARUK:
Da! Sve je na papiru. Pošteno, čisto i transparentno!

INSPEKTOR:
Ma, svako ovdje pokušava nešto sakriti... ali ja znam sve vaše male prljave tajne.

FARUK:
Ja imam čistu savjest! Nije valjda čista savjest isto što i prazna glava?

ESMA (sarkastično):
Onda ti si čista praznina.

Inspektor gubi živce i izlijeće napolje.























4. SCENA
Isto mjesto, pred zgradom. Inspektor sada vidno nervozan, Esma, Faruk i Džemal pokušavaju ga podmititi na smiješne načine.

INSPEKTOR (uzdahne, frustrirano):
Ljudi moji, pa ja nisam ovdje da gledam vaše predstave. Želim dokaze! Poštenje!

DŽEMAL (iz džepa vadi stari sat, nudi ga):
Evo ti sat, star ali radi!

INSPEKTOR (pogleda sat, odmah spušta):
Nemam ja vremena za vas.

FARUK (izvadi paket ćevapa, maše ga):
A ovo? Ručak za inspektora! Pravi domaći ćevapi iz Gornjeg Varaka!

INSPEKTOR (uzdahne, prihvati ćevape, ali ljutito):
Jest da sam gladan, ali ovo nije razlog da lažete!

ESMA (pojavi se sa flašom rakije)
A ovo ti je iz moje kuhinje. Kažu da čisti savjest.

INSPEKTOR:
Dobro, ali to ne znači da ću progledati kroz prste!

DŽEMAL (prilazi mu, namiguje):
Šta ako ti kažemo da svi imamo "mali grijeh" ili dva? Samo te molimo da nas ne raskrinkavaš.

FARUK (smije se):
Da, i obećavamo da ćemo sljedeće godine biti još čestitiji.

ESMA (izgovara dramatično):
Jer ako nas sada otkažeš, ko će ti poslije praviti društvo?

INSPEKTOR (podigne ruke):
Dobro, dobro, dosta! Ali ovo je posljednji put da mi pokušavate podvaliti. Pravi dokaz ili nema nagrade!

DŽEMAL (sarkastično):
A šta je sa tvojim dokazom da si uopšte inspektor?

FARUK (izvadi lažnu značku):
Evo, ako ti treba pomoć, imam ovdje kopiju.

ESMA (smije se):
Evo ti naša mala lažna priznanja.

INSPEKTOR (potpuno gubi živce):
Ma vi ste svi šuplji!

SVO TROJE (uglas)
Ali smo ipak NAJČESTITIJI!







5. SCENA
Isto mjesto, kasno popodne. Inspektor sjedi na klupi, odmara se. Esma, Faruk i Džemal sa očajnim izrazima prilaze jedan po jedan.

INSPEKTOR (umorno, ali s osmijehom):
E, ljudi, ovo je bio najzabavniji dan u mom životu. Nagradu sam ipak odlučio dati... sebi.

DŽEMAL:
Halo, kako to misliš?!

ESMA (žalosno):
Znači sve naše patnje, laži i podvale... ni za šta?

FARUK (frustrirano):
Pa šta ćemo sad?

INSPEKTOR (smije se):
Sad ćete se malo zamisliti i sljedeći put biti... pa, makar malo manje smiješni.

DŽEMAL:
Majstor prevare!

INSPEKTOR:
Kad su u pitanju ove vaše fore, majstor sam!

ESMA:
Ma ko si ti nama da sudiš?!

FARUK:
A ja mislio da si barem pošten!

DŽEMAL (sarkastično):
Eno sad će nas tužit za podmetanja...

INSPEKTOR (suzdržano, ali odlučno):
Pa dobro, svi ste vi neki „najčestitiji“ građani, ali jasno je da se niko nije baš proslavio.

ESMA (sarkastično):
Ma ko još u ovoj općini nije malo slagao? Bitno je da se dobro predstaviš.

FARUK (smiješeći se):
Eto, ja sam bar otvoreno uzeo jabuku, ne lažem o sebi.

DŽEMAL (odmahuje glavom):
Kad bi se poštenje mjerilo jabukama, ova općina bi bila puni voćnjak ludila.

INSPEKTOR (podigne ruku za tišinu):
Nagrada se neće dijeliti nikome ovog puta. Poštenje nije stvar nagrade, nego izbora.

ESMA (podsmijeh):
Pa dobro, onda bar nemojte sljedeći put da tražite dokaze… nek nam samo vjerujete.

FARUK (s odobravanjem):
I daj pogaču opet, da bar sa tim zadovoljimo kriterije.

DŽEMAL (smije se):
I dok jedete pogaču, sjetite se da smo svi mi ovdje, u suštini, isti – malo nam je svima glava u oblacima, a noge u blatu.


KRAJ