Dobrodošli u novo izdanje rubrike Noble Voices na Plenum.ba.

Poštovani čitatelji, hvala vam što i danas otvarate prostor onima koji svojim talentom, trudom i autentičnošću zaslužuju biti saslušani.

U današnjoj epizodi,donosimo vam razgovor s mladim glumcem čije se ime sve češće izgovara s divljenjem.

On dolazi iz Mostara, a iza sebe već nosi impresivna glumačka iskustva, predstave koje se ne zaboravljaju, i snagu jednog glasa koji tek stasa, ali već govori jasno,on je Aljoša Golo.




Za početak, možeš li nam se ukratko predstaviti , ko je Aljoša Golo, kako bi sam sebe opisao kao mladu osobu i umjetnika?

,,Aljoša Golo je u najkraćim crtama perspektivna osoba puna ambicija , te želje za dizanje svijesti o tome koliko je umjetnost zapravo važna i koliko ona uljepšava život svakog čovjeka."


Kako je tvoj glumački put počeo i šta pamtiš iz tog prvog iskustva ?

,,Još od ranog djetinstva u meni se kroz domaće serije i filmove rađa želja za glumom i umjetničkim svijetom ,a moja prva uloga ikad bio je lik Pere Šantića (dok je još bio dijete) radi se naime o starijem bratu Alekse Šantića koji je zapravo sve suprotno od njega.

Predstavu “Što te nema” režirao je pokojni Erol Kadić kojem ću čitav život biti zahvalan jer me je te 2019. uveo u svijet pozorišta.

Predstavu su producirali:
Narodno pozorište Mostar,
Narodno kazalište Mostar,
Narodno pozorište Republike Srpske ,
Banja Luka i Srpska prosvjeta Mostar.

Predstava nam govori o životu Alekse Šantića te njegovoj ljubavi prema izvjesnoj ljepotici Anki te njihova ljubav nažalost završava tragično jer su se pitali neki drugi ljudi ,a ne oni!

Moje iskustvo bilo je predivno ,ni dan danas ga ne mogu riječima opisati te sam baš zbog te predstave shvatio da su moj put “daske koje život znače” .


Danas si maturant Srednje turističko-ugostiteljske škole ,kako uspijevaš balansirati školu i intenzivne glumačke angažmane?

,, Definitvno nije lako balansirati školu i umjetničke angažmane ,ali uz podršku profesora koju imam i mog truda i volje vjerujte mi sve je moguće!"



Mostarski teatar mladih bio je važna stanica u tvom razvoju. Kako bi opisao svoj rast kroz uloge u predstavama poput “Nora” ili “Smrt je moja ljubav”?

,,Mostarski Teatar Mladih o njemu bih mogao pričati vječno…
Naime to mjesto bilo je utočište za sve moje probleme.
Pamtim samo lijepa sjećanja iz te divne institucije te ću čitav život biti zahvalan direktoru Mostarkog Teatra Mladih gospodinu Seadu Đuliću što me naučio kako se ponašati na sceni te maksimalno proširio moje vidike ne samo na umjetnost ,nego uopšteno na svijet!

Posebno bih istakao moju prvu predstavu u Teatru Mladih “Smrt je moja ljubav”.

Radi se o predstavi koja govori o problemima mladih sa anksioznosti,depresijom,svim nekim životnim tegobama te predstava nas uči da sve od navedenog ne smije biti tabuu tema i da se o problemima mladih treba ozbiljno pričati."



S obzirom na tvoje učešće u međunarodnim projektima, poput predstave “San ljetne noći” s rediteljkom ,kako ti je to iskustvo proširilo pogled na glumu?

,,Predstava ,,San ljetne noći” Wiliama Shekspira režiserke Veronike Franko,bila je zaista jedno nezaboravno iskustvo .
Kako bih to najbolje dočarao mogu reći da sam baš zbog te predstave upoznao prijatelje za čitav život ,a sama predstava prošla je fenomenalno .
Odigrana je 2 puta u Mostaru jednom u Neumu i Amaterskom Pozorištu Neretva Konjic i samo još mogu reći da je moja ogromna želja barem još jednom sa istom ekipom odigrati tu predstavu!"




Glumio si i u filmu “Vek prođe, a što te nema”. Kako je bilo raditi na filmskom setu i utjeloviti lik iz svijeta Alekse Šantića?

,,Vek prođe ,a što te nema…
Šta god kažem ne znam ni sam ,kako dočarati ljepotu snimanja tog filma!

Raditi na filmskom setu je zaista teško ,ali vaše srce je puno tokom samog snimanja ,te iznijeti lik slobodno mogu reći najvećeg Mostarca ikada ,Alekse Šantića bio je jedan jako težak,odgovoran ,ali u isto vrijeme najljepši zadatak ako mene pitate!

Film je premijerno prikazan u Nišu 2.2.2025 godine na godišnjicu smrti Alekse Šantića i slobodno mogu reći da se nikada u životu nisam osjećao tako srećno kada sam vidio reakcije Niške publike na sam film!

Takodje bih rekao da je gospodin Dragan Milić najzaslužniji za tako dobar i perspektivan film."



Zajedno s prijateljem Benom pokrenuo si Pab Productions. Kako je došlo do te ideje i kakva je priča iza predstave “Ne igraj na Engleze”?

,,PAB produkcija ,pa riječ je o amaterskoj mostarskoj produkciji u pogonu mog prijatelja i kolege Benjamina Bena Markina i mene.
Iako je nastala prije samo par mjeseci, mogu reći da smo obojica ponosni, jer je za kratko vrijeme doživjela ovakav uspjeh , kojem se iskreno nismo nadali baš u ovoj mjeri!

Do ideje za predstavu došlo je tako što sam ja prije nekih godinu dana gledao upravo “Ne igraj na Engleze” u Narodnom pozorištu Mostar i samom sebi rekao da ću je i ja igrati jednog dana i taj san mi se i ostvario prvenstveno zbog mojih prijatelja i kolega,

Benjamina Bena Markina i Danijela Ratkovića jer smo našim radom i trudom osvojili srca Mostarske publike ,a predstavu do sada odigrali i u Nevesinju,Gacku i Bileći te nas Trebinje čeka 28.5 ,a nakon toga planiramo nastaviti igrati predstavu te početi sa novim projektima!"



Osim glume, voliš i muziku, kafe u Coco Locu, poeziju…
Kako te ti aspekti svakodnevnog života inspirišu i obogaćuju tvoju umjetnost?

,,Pored glume jako me zanima i poezija ,a inspiraciju pronalazim u svakodnevnom životu osim što pišem svoju ,proučavam i poeziju mnogih poeta ,a najviše bih istakao Osmana Đikića,Maka Dizdara,Tina Ujevića te naravno Aleksu Šantića!

Posebno bih istekao pjesmu “Ostajte ovdje” iz razloga jer koliko god bilo teško mladima, da se dokažu u ovoj sredini, ta pjesma mi daje inspiraciju da svakog dana nastavljam sa umjetnosti ,i dokazujem samom sebi da je ovo jedna prelijepa regija, u kojoj je život možda ne najlakši ,ali definitivno najljepši!"


Sudjelovao si i u emisiji ,,Perspektiva", koliko ti je važno da mladi ljudi imaju prostor da govore, stvaraju i dijele svoja mišljenja?

,,Učestvovanjem u emisiji ,,Perspektiva" shvatio sam da mladi nisu sami ,i da itekako ima mnogo ljudi koji žele čuti našu riječ ,a nema ništa važnije nego da mladi javno iznose svoje ideje,želje,ambicije iz razloga ,jer upravo na mladima svijet ostaje!"



Na kraju, gdje vidiš sebe u budućnosti i koja je tvoja poruka mladima koji sanjaju o umjetnosti, ali
se boje da krenu tim putem?

,,U budućnosti sebe bih najviše volio vidjeti u najpoznatijim pozorištima regiona,na malim ekranima ,ali se vidim kao jednako skromnu osobu, kao što sam danas i nikada ne bih dozvolio da išta utiče na privatnog mene ,

a svim onima koji se žele baviti umjetnosti ,a imaju neki strah mogu samo reći počnite,radite,trudite se nikada ne odustajte jer ko god radi na sebi kao osobi ne može ne uspijeti u svom cilju .

Možda ste baš vi koji ovo čitate budući Nebojša Glogovac ili Mira Furlan samo je potrebno da počnete i da vas loši komentari ne sputavaju u vašem cilju ,a oni dobri neka vam samo daju još veću motivaciju!''




Tim riječima privodimo kraju ovaj topli, iskreni i inspirativni razgovor.

Zahvaljujemo se Aljoši što je s nama podijelio dio svog svijeta ,sa toliko otvorenosti, zrelosti i ljudskosti.

Njegova priča je zaista dokaz da talenat, kada se spoji s posvećenošću i autentičnošću, ostavlja trag.

Dragi čitatelji, hvala vam što ste i danas bili s nama u rubrici Noble Voices.

Vidimo se ponovo u subotu, s novim licem, novom pričom i još jednim iskrenim glasom koji zaslužuje pažnju.