Miroslav Krleža, jedan od najznačajnijih autora jugoslovenske i hrvatske književnosti 20. stoljeća, u drami Gospoda Glembajevi majstorski prikazuje raspad aristokratske porodice kao simbol šire društvene dekadencije. Drama, smještena u Zagreb 1913. godine, odvija se u jednoj noći, ali obuhvata decenije porodične i društvene korupcije, licemjerja i moralne truleži.

Porodica Glembay predstavlja atrofiranu klasu čiji je ugled izgrađen na kriminalu, pohlepi i lažnoj moralnosti. Leone Glembay, intelektualac i umjetnik, nosi duboke traume uzrokovane samoubistvom majke i smrću sina, za koje optužuje barunicu Castelli – očevu drugu ženu. Drama kulminira njenim samoubistvom, čime se simbolično ruši fasada „gospodske“ časti.

Krleža koristi ovu porodičnu tragediju da kritikuje tadašnje društvo, ratne profite, lažno pravosuđe i izopačene elite. Kroz bogate dijaloge, njemačke izraze, simboliku i naturalističke elemente, autor razotkriva društvenu hipokriziju pred Prvi svjetski rat. Gospoda Glembajevi ostaje jedno od najvažnijih djela regionalnog teatra, jer univerzalno i vječno tematizira borbu između istine i laži, pojedinca i sistema.