UVOD
San ljetne noći (engl. A Midsummer Night’s Dream) jedna je od poznatijih komedija engleskog
dramskog pisca Williama Shakespearea. Razlikuje se od ostalih njegovih komedija po tome što se u
ovom komadu može jasno nanjušiti uticaj Aristofana i Plauta na Shakespearea tog doba. U ovoj
komediji koristi slojevite motive i više tema odjednom kako bi stvorio kompleksan, ali i zabavan
narativ za izvođenje na sceni. Ovaj seminarski rad se konkretno bavi višestrukim ponavljanjem
pojedinih motiva koji čine bogatstvo ove fabule i također naglašavaju sâme tematske jedinice.
Bazirati ću se na analizu motiva te kako njihovo ponavljanje doprinosi komičnom efektu ovog
djela.

LJUBAV
Ljubav, pored toga što je jedna od glavnih tematskih cjelina ove komedije, biva predstavljena u
različitim oblicima: romantična (Hermija i Lisander), neuzvraćena (Helena i Demetar/Demetar i
Hermija), magična i zbunjujuća ljubav (Lisander i Helena/Titanija i Vratilo). Posebno je zanimljiva
ljubav između Titanije i Vratila. Njihova ljubav je nastala pod utjecajem magičnog cvijeta, odnosno
cvijeta kojeg je Kupidon (bog erotske ljubavi i ljepote) pogodio svojim zlatnom strijelom koja
donosi ljubav:

OBERON (Đavolku): Obratih pažnju gde će Kupidonov
Da padne hitac: strela pade baš
Na jedan cvetak prema zapadu,
Što, mlečno beo dotle, sad od rane
Ljubavne pocrvene sav; taj cvet
Devojke zovu ‘ljubdrag’.

Titanija, kraljica vila, očarana je Vratilom (tkač u predstavi koja se priprema za atenski dvor),
kojemu je Đavolak (ili Robin Drugar) pretvorio glavu u magareću, na što su se ostali obrtnici koji
su bili tu uplašili i razbježali. Ovakva grotesna situacija, svakako izazivajući smijeh, daje prikaz
ideje da ljubav zna biti slijepa i da nadilazi racionalne granice. Upravo Titanijina privremena
opsjednutost Vratilom prikazuje iracionalnu prirodnu strasti u kojoj se ugleda karakter Kupidonova
božanstva, a Vratilo, nesvjestan svoje transformacije, se ponaša s nepromijenjenom sigurnošću:

TITANIJA: Molim te, smrtna dušo, pevaj još:
Opčinio mi sluh tvog glasa zvuk;
Očarao mi vid tvoj lik i stas;
I nagone me divna svojstva tvoja
Da se na prvi pogled tebi ja
Zakunem da si ljubav moja sva.

Upravo ovakav motiv istražuje kontrast između stvarne ljubavi i iluzije, kao i moć magije (magijska
ljubav) koja je u stanju da utiče i izmijeni ljudsku percepciju.

KONFUZIJA
Na ovom mjestu se može i naglasiti važnost motiva konfuzije koja je ključni izvor komičnog u Snu
ljetne noći. Ponavljanjem ovog motiva se likovi često nađu u nesporazumima ili pogrešno shvaćaju
jedni druge i to itekako doprinosi dinamici radnje. Upravo se u ljubavnim komplikacijama u šumi
primijeti prisutnost ovog motiva. Ono može prikazivati i sredstvo za istraživanje kaosa ljudske
prirode; i to pomoću šume kao prostor u kojem prvobitno bježe Hermija i Lisander jer takav prostor
je izvan društvenih normi (Udaljen od Atene sedam milja... Tamo se s tobom, vrla Hermija, venčati
smem, a tamo ne može atinski zakon da nas progoni) te omogućava likovima da iskažu svoje
najdublje osjećaje, želje i slabosti. Predstava obrtnika također pojačava ovaj motiv kroz priču o
Piramu i Tizbi, koji se vole, ali se jedino mogu vidjeti kroz pukotinu u zidu. Tizba je neočekivano
naišla na lavicu te, bježeći da se skloni u špilji, izgubila veo, koji je lavica umazala krvavim
raljama. I dogodio se nesporazum u kojem je Piram, našavši krvavi veo, pomislio da je Tizba
stradala i ubije se. Tizba je izašla iz špilje i ugleda Pirama mrtvog te se i ona ubije. I očigledno je da
Shakespeare parodira ovakvu tragičku priču kroz likove obrtnika koji ju nespretno i s puno grešaka
izvode te se ta tragičnost pretvara u smijeh.

OČI
Oči su jedan od najsnažnijih motiva u ovoj komediji koji se dosta puta ponavljaju i spominju u
ljubavnom i romantičnom kontekstu. Helena na početku komedije kaže: Jer srcem ljubav posmatra,
ne okom, čime nagovještava nadolazeću temu u komediji. Likovi često opisuju ljepotu voljenih
osoba na poetski način, koristeći oči. Međutim, Helena u konkretnoj ovoj, već navedenoj sceni
naglašava svoju nesigurnost uspoređujući svoj izgled s Hermijinim. Čak i kada se njih dvije u trećen
činu svađaju, Hermija ljutito prijeti Heleni govoreći: Toliko niska nisam da ti ne bih noktima oči
dohvatiti mogla, što ukazuje na moć viđenja i percepcije drugih.

Motiv očiju postaje od itekakve važnosti kada se uvede magija, jer ljubavni sok (kojeg Đavolak sipa
drugim likovima) se nanosi na oči likova, time mijenjajući njihove percepcije. Pogotovo što
Titanija, pod utjecajem soka, vidi Vratila kao prelijepo stvorenje uprkos njegovoj magarećoj glavi.

ZAKLJUČAK
Komedija San ljetne noći Williama Shakespearea koristi višestruko ponavljanje motiva kako bi
stvorila bogatstvo narativa i povećala komički efekt, dok istovremeno istražuje složene tematske
jedinice kao što su ljubav, konfuzija i percepcija. Kroz ponavljanje motiva, Shakespeare osvetljava
iracionalnost ljudskih emocija, te ukazuje na snažnu ulogu magije u oblikovanju stvarnosti likova.
Motiv ljubavi, koji se pojavljuje u različitim oblicima (od romantične do magijske), prikazuje kako
ljubav može biti zbunjujuća i često podložena vanjskim utjecajima, kao što su magija i
nesporazumi. Kroz motiv konfuzije, posebno u šumama i među likovima, Shakespeare istražuje
kaos ljudske prirode, stvarajući dinamiku koja izaziva smijeh, ali i dublje razmišljanje o ljubavnim
odnosima. Motiv očiju, koji je prisutan kroz cijelu komediju, postaje ključan za razumijevanje
percepcije i stvaranja iluzija, dok se kroz magijske intervencije mijenjaju fizičke i emocionalne
reakcije likova. Ova igra s percepcijom ne samo da doprinosi komičnom tonu, već i otkriva koliko
su naši unutarnji svjetovi, u kojima ljubav i želje igraju ključnu ulogu, često obasjani nesigurnošću i
nejasnoćom.

LITERATURA
• Šekspir, Viljem: Snoviđenje u noć Ivanjsku (Beograd, Kultura, 1963.)
• https://www.enciklopedija.hr/clanak/piram-i-tizba