"Ibro nije htio para, Ibro će vazda bit fukara", pjevalo je Zabranjeno pušenje (ono prvo, predratno) o talentovanom harmonikašu iz mahale koji se proslavio svojom muzikom, ali se sklonio iz estradnih voda jer mu nisu dali da svira sevdah.
"Nije Ibro naša fukara, jarane. Ibro je defakto umjetnik. Shvaćaš?" kaže pjesma na kraju.
Danas su rijetki oni koji novac odbijaju zarad plemenitih osjećanja i vjernosti sebi.

Bruno Fernandeš, portugalski fudbaler i kapiten posrnulog velikana Mančester Junajteda jedna je od rijetkih svijetlih tačaka svog tima u prošloj sezoni. Naravno da to nije ostalo neprimjećeno. Arapi, uvijek spremni da dobro potroše novac su spremili 200 miliona i duplo veću platu nego u Junajtedu kako mi Bruno prešao u Al Hilal. S obzirom na krizu i loše stanje u timu i s obzirom na činjenicu da je gomila igrača napustila Junajted i procvjetala, očekivalo se da će Bruno lagano da pristane. Ipak, Portugalac je odbio arapski novac i odlučio da ostane u Mančesteru.
Da se razumijemo, ne igra Bruno ni sad za sendvič i jogurt. I u Junajtedu on ima odlične finansijske uslove. Ipak, mnogo njegovih kolega je krenulo baš za tim arapskim basnoslovnim sumama.
Bruno je, kaže, odlučio da se takmiči za najveće trofeje (ne i osvaja, rekli mi zlobnici) i ne želi u Saudijsku Arabiju iako poznaje mnoge Portugalce koje tamo igraju. Kaže da mu je u odluci pomogao i ragovor sa Amorimom. Nadajmo se samo da će Junajted da ih ispoštuje obojicu i dovede im kvalitetna pojačanja.
Da parafraziram:
"Nije Bruno naš fukara, jarane. Bruno je defakto umjetnik. Shvaćaš?"