U sezoni 1933/1934, Sarajevskom nogometnom podsavezu (S.N.P.) priključuje se ekipa ŠK Igman s Ilidže. Iako je osnovan još davne 1923. godine. U sezoni 1939/1940, uz ranije spomenuti Makabi, s radom prestaju ekipe ŠK Petar Kočić, kao i ŠK Slaven, koji je formiran samo godinu dana ranije. Istovremeno, s radom počinje Hrvatski akademski športski klub Novo Sarajevo (HAŠK). Ovaj klub je osnovan oko kulturnog društva Napredak iz Novog Sarajeva i deklarisao se kao hrvatski klub.

Povodom klupskih godišnjica odigrana su i dva velika turnira: prvi 1937. godine na Skenderiji, povodom 25 godina postojanja RSK Hajduk, a drugi 1938. godine, povodom 30. godišnjice Slavije. U Sarajevu su djelovala i dva humanitarna nogometna društva koja su organizovala utakmice isključivo radi prikupljanja sredstava u dobrotvorne svrhe, a to su bili Altman i Ne daj se.
Prvaci S.N.P.-a tokom tridesetih godina bili su:
• 1930/31: Sloga
• 1931/32: Slavija
• 1932/33, 1933/34: SAŠK
• 1934/35: Hajduk
• 1935/36, 1936/37, 1937/38, 1938/39: SAŠK
• 1939/40: Hajduk

Iako je SAŠK imao najviše uspjeha na lokalnom nivou, ekipa Slavije je redovito predstavljala grad u državnim takmičenjima Jugoslovenskog nogometnog saveza (J.N.S.). Tako su u državnom prvenstvu nastupali SAŠK (1930/31) i Slavija (u sezonama 1932/33, 1934/35, 1935/36, 1936/37, 1937/38, 1938/39 i 1939/40). Najveći uspjeh u domaćem prvenstvu Slavija je ostvarila u sezoni 1935/36, kada je u finalu J.N.S.-a izgubila od beogradskog BASK-a rezultatom 1:0.

Godina 1940. donosi najveći međunarodni uspjeh sarajevskog sporta prije Drugog svjetskog rata. Ekipa Slavije nastupila je u prestižnom Mitropa kupu (Srednjoevropski kup). U Sarajevu su ugostili ekipu Ferencvaroša iz Budimpešte i slavili veliku pobjedu rezultatom 3:0. Ipak, u revanšu u Mađarskoj, Ferencvaroš je pobijedio sa 11:1, čime je Slavija završila svoj evropski put. Interesantno je da su na gostovanje u Budimpeštu išli i navijači koji su sebi mogli priuštiti putovanje vozom.

Teško je izdvojiti sve igrače koji su obilježili ovu epohu, ali najbolji fudbaler tridesetih godina bio je Slavko Zagorac (Slavija), koji se nalazio među deset najboljih strijelaca i igrača J.N.S.-a. Istakli su se i: Zdravko Pavlić, Branko Šalipur, Milan Rajilić, te Petar Manola (koji je kasnije igrao za rimski Lazio). Tu su i Florijan Matekalo, Mihovil Krstulović (golman Slavije i splitskog Hajduka), Joško Domorocki (igrač SAŠK-a i poslijeratnog Željezničara), Nikola Marks, Karlo Muradori (SAŠK i zagrebačka Concordia), Enver Sijerčić, Ivica Glavočević (SAŠK i poslijeratno Sarajevo), Dragoljub Miholjčić (Željezničar), Risto Pušarić (Sloga, preminuo 1940.), Hilmija Porča (Đerzelez) i Mijo Lasić (Hajduk). Ekipu Slavije s klupe je predvodio poznati austrijski stručnjak Antoni "Toni" Ringer. Kao najbolji sarajevski arbitri tog doba ostali su upamćeni Milan Hadži-Rakić i Ivan Kap.

Napadom Njemačke na Jugoslaviju i početkom rata na ovim prostorima, prekinuta su sva sportska takmičenja u Kraljevini Jugoslaviji, pa tako i u Sarajevu.