Stadion na Marijin Dvoru je nemoguće odvojiti od SK Slavije. Najstariji osnovani klub u Sarajevu je bio prvo vezan za teren koji je napravljen na područiju Čurčić vile (Koševo) 1913 godine prije I svjetskog rata, teren je služio za treniranje fudbalera i smještaj opreme. Kad je počeo I svjetski rat, objekti koji su se tu nalazili su opljačkani.

Poslje I svjetskog rata i njegove obnove klub zajedno sa RŠK Hajdukom uzima u zakup stadion na Skenderiji i tu ostaje do 1925 godine. Pošto stadion na Skenderiji postaje pretijesan za klub oni skupa sa organizacijom Sokol pristupaju izgradnji novog stadiona. Kako se u Sarajevu 1924 godine održavao sokolski slet dolazi do izgradnje stadiona za tu priliku. Podignute su sve četiri tribina ali da bi se vratili troškovi sleta tri tribine su bile rastavljene i građa prodata dok je Slaviji ostala glavna tribina. 10.5.1925 otvoren je stadion na Marijin Dvoru utakmica je igrana protiv najvećeg rivala SAŠK-a a pobijedio je SAŠK sa 6-2. 1934 god. povodom Sokolskog sleta glavna tribina doživljava još neke preinake.

Na stadionu se proslavlja 30 godina Slavije koje traje od 3-11 septembra 1938 na kojem učestvuje sve selekcije Slavije. Veliki turnir klubova iz provincije,prvoligaških klubova iz Sarajeva i gostiju Sofijske Slavije. . U finalu je Slavija Sofija pobijedila Đerzeleza sa rezultatom 3-1. Pobjednik provincijskog turnira je bio Sloga Travnik. Zanimljivost turnira je bila utakmica ženskih fudbalskih klubova Zagreba i Maksimira.

19.6.1940 godine je odigrana i najveća utakmica sarajevskog prijeratnog fudbala igrana je utakmice između Slavije i Ferencvaroša za srednjoevropski kup utakmica je završena pobjedom Slavije sa 3-0.

Dolaskom NDH na vlast 1941 godine Slavija je raspuštena a stadion preuzima Sarajevski nogometni savez i na njemu se igraju utakmice do 1945.

1945 god po oslobađanju Sarajeva stadion mijenja ime u 6 april i na njemu igraju se prvoligaška takmičenja. Stadion je korišten do 1950 godine kad se zatvara a drvena tribina se prebacuje na stadion Grbavica. Tribine uz preinaku i proširivanja ostaju na Grbavici sve do 5.4.1992 godine kada je u granatiranju u potpunosti izgorjela.