Prvu utakmicu Željezničar je odigrao 11. 9. 1921. godine na stadionu Skenderija. Budući da im je bio potreban stalan prostor za održavanje utakmica, 1923. godine iznajmljuju stadion na Kovačićima od SAŠK-a. S obzirom na to da su trenirali na malom komadu zemlje u Novom Sarajevu, zbog čega su imali problema sa susjedima, ali i sa samom veličinom terena, 1925. godine od SAŠK-a iznajmljuju teren na Kovačićima i za potrebe treninga. Do izgradnje vlastitog igrališta, Željezničar je utakmice igrao na Skenderiji i na stadionu SK Slavije (Marijin Dvor).

Na skupštini kluba 1931. godine donesena je odluka o izgradnji vlastitog igrališta koje bi se nalazilo iza željezničke radionice na Pofalićima. Vlasnik zemljišta bilo je Središnje stovarište željeznica. Glavni projekat igrališta izradila je Željeznička direkcija Sarajevo, dok su sve ostale radove obavili navijači na dobrovoljnoj bazi. Čak su i igrači prije svakog treninga morali raditi na izgradnji stadiona. Šljaku za teren obezbijedila je sarajevska Ložionica.

Svečano otvaranje stadiona održano je 23. 10. 1932. godine uz turnir sarajevskih klubova. Prva odigrana utakmica bila je Željezničar – Sloga (0:2). Na stadionu je izgrađeno i nekoliko redova tribina za gledaoce, kao i klupske prostorije u kojima su se održavali sastanci i skupštine kluba.
O ovom događaju tadašnji mediji su pisali:
''...jučer prije i poslije podne, povodom otvaranja novog igrališta SK Željezničara, odigrane su utakmice drugorazrednih i prvorazrednih klubova. Novo igralište SK Željezničara nalazi se odmah iza logora kralja Aleksandra. Od tramvajske stanice kod zadnje logorske kapije udaljeno je svega pet minuta, a prilaz vodi lijepom i prostranom cestom. Prostrano igralište ograđeno je sa svih strana; teren je lijepo izravnan, a na lijevoj strani, na uzvišici, postavljena su dva reda klupa kao privremeno rješenje dok se ne podignu tribine. U sredini igrališta nalazi se počasna loža za izaslanike, s lijeve strane ograđeno stajalište, a sa strane svlačionica i tuševi....''

Ubrzo nakon otvaranja, ostali klubovi su tražili zabranu igranja na ovom terenu, tvrdeći da ne zadovoljava uslove. Najviše primjedbi odnosilo se na orijentaciju terena (pravac zapad–istok), kao i na neuslovne tribine. Na klupskoj skupštini 1934. godine raspravljalo se o izgradnji novih tribina, ali taj plan nikada nije realizovan. Posljednja utakmica Željezničara na stadionu Pofalići odigrana je 16. 5. 1936. godine protiv Hajduka, a završena je rezultatom 1:2

Nakon toga, igralište je zatvoreno, a Središnje stovarište željeznica je to zemljište počelo koristiti za skladištenje svojih proizvoda. Željezničar je ponovo postao "podstanar" na drugim terenima sve do početka Drugog svjetskog rata.